Kakvo prekrasno ime

Danny Saavedra

„U početku je bio on, Riječ, i on, Riječ, bio je s Bogom i on, Riječ, bio je Bog. On je u početku bio s Bogom. Sve je po njemu postalo, i ništa što je postalo nije bez njega postalo.”—Ivan 1,1–3 (BKJ)

Kad nekog upoznaš što prvo saznaš o njemu? Njegovo ime! Zašto? Jer nam imena pomažu da zapamtimo osobe, identificiramo ih, znamo s kim komuniciramo ili na koga se pozivamo. 

Nekada su imena nešto značila. Čini se kako u današnje vrijeme mnogi ljudi svojoj djeci daju imena na temelju toga smatraju li ime lijepim, zgodnim ili popularnim. Rjeđe traže dublje porijeklo i etimologiju imena ili njegov kulturni značaj i baštinu. U stara vremena imena su se davala s posebnim razlogom. Izak („on se nasmijao“) je nazvan tako jer su se Abraham i Sara nasmijali kada im je Bog rekao da će u starosti imati sina. Jakov („koji drži petu“) dobio je ime po tome što se pri rođenju „rukom… držao Ezavu za petu“ (Postanak 25,26). 

Imena u Bibliji su doista bila značajna jer su nam često govorila nešto o osobi. To posebno vrijedi za Boga čija su mnoga imena izuzetno važna. Od El Šadaj do Jahve-Roi, svako Božje ime u Bibliji otkriva nam nešto o njemu. A od svih imena u Bibliji dana Bogu, najzanimljivije i jedinstveno je ono koje mu je dano u Ivanu 1,1 (BKJ, podebljanje dodano): „U početku je bio on, Riječ”

Grčka riječ koja se ovdje koristi za Riječ je logos. Koncept logosa je moćna, kompleksna i prekrasna ideja. Najjednostavniji način za objasniti grčku filozofiju koja stoji u pozadini bila bi da je logos razlog ili neizrečeno objašnjenje koje stoji iza nečeg. Ovaj pojam u osnovi opisuje skup stvari spojenih u misao izraženu riječima. Smatra se univerzalnim razlogom koji je svojstven svim stvarima; obvezujućim zakonima koji drže sve u postojanju.

U hebrejskoj kulturi ova se ideja odnosi na dinamičnu silu Božje volje. Često koriste izraz memra—riječ koja potječe od aramejske riječi za „govoriti”—kako bi opisali Božju stvaralačku aktivnost i volju. 

Razumijevanje koncepta, kao i terminologije korištene u Ivanu 1,1, vraća nas na stvaranje koje nalazimo u Postanku 1. Tamo vidimo Boga kako govori, a zatim sve u svemiru nastaje. Hebrejima 11,3 (BKJ, podebljanje dodano) dalje objašnjava: „Vjerom razumijemo da su svjetovi načinjeni riječju Božjom, tako da ovo vidljivo nije postalo od nečeg pojavnog.” 

Dakle kada Ivan 1,1 (BKJ) kaže: „U početku je bio on, Riječ, i on, Riječ, bio je s Bogom i on, Riječ, bio je Bog,” apostol nam govori kako je Isus Krist, Sin Božji živo utjelovljenje Riječi Božje. On je Bog u tijelu, slika (eikón: vrhovni izraz, odraz i predstavnik; slika u ogledalu) nevidljivog Boga (Kološanima 1,15), Onog koji je u početku izrekao volju Gospodinovu da postane (Postanak 1,1–2; Psalam 33,9; Hebrejima 11:3). On je obličje, srce, volja i um Boga Oca objavljen svijetu. Kao što su Grci vjerovali on je univerzalni razlog svojstven svim stvarima (Ivan 1,3) i skup obvezujućih zakona koji održavaju sve postojeće (Kološanima 1,15–17). 

I znaš što? Ivan 1,14 (BKJ) kaže da on, Riječ, koji drži svemir na okupu i kroz kojeg je sve stvoreno nastalo „tijelom je postao i nastanio se među nama.” To je smisao božićnih blagdana. Bog je postao čovjekom! Toliko nas je volio da je napustio nebo kako bi napravio put da mi uđemo u nebo i provedemo vječnost s njim! To je razlog zašto u Mateju 1,23 (BKJ) vidimo anđela koji Josipu objavljuje: „nazvat će ga imenom Emanuel“ (što znači „Bog s nama“). Božji Sin—njegova Riječ—poslan je da objavi svijetu što je u mislima i srcu njegova Oca... i da nas spasi. Zato anđeo upućuje Josipa da ga nazove Isusom (Ješua: Bog je spasenje) „jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Matej 1,21 BKJ).

Dok se spremamo za nekoliko dana proslaviti Božić, sjeti se da je Emanuel, naš dragocjeni Isus, vječna Riječ, naš Kralj i Spasitelj, došao na Zemlju kako bismo mogli Boga dublje upoznati i prisno iskusiti njegovu prisutnost, te tako biti spašeni. On je došao slobodno nam dati „pravo da“ postanemo „Božjom djecom” (Ivan 1,12 KOK). Sutra ćemo naučiti zašto je Bog morao doći...