Sin obećanja, slika Isusa

Danny Saavedra  

„Bog će sebi providjeti janje za paljenicu, sine moj!”—Postanak 22,8

Jesu li te ikad tražili da učiniš nešto ludo, nešto toliko suludo na što nisi nikad ni pomislio da ćeš morati učiniti? Ako jesu, nisi jedini. U Postanku 22. poglavlje Bog Abrahamu daje neobičnu zapovijed. 

Bog traži Abrahama da žrtvuje svog sina. Čekaj. Što? Misliš sina obećanja? Onoga od kojeg bi trebalo biti podignut veliki narod? Da, njega. Bog je rekao: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš... pa ga ondje prinesi kao žrtvu...” (Postanak 22,2). 

Ovo je Abrahamu sigurno razdiralo srce, bilo neopisivo bolno. Možeš li zamisliti da od tebe traže da žrtvuješ nešto što ti je najdraže? Bi li bio poslušan kao Noa ili bi pobjegao u suprotnom smjeru kao Jona? Razmisli koliko je Božji zahtjev zvučao nerazumno i ludo? Izak je bio Abrahamov ljubljeni sin i budućnost Božjeg saveza je počivala na njemu. Izak je bio čudo, dar Božji kao odgovor na Abrahamovu i Sarinu vjeru. 

Ali Abraham je poslušao Boga i trenutno mu se pokorio u vjeri. Ponekad ćemo se u životu suočiti s naizgled nemogućim, teškim izborima, izborima koje možda ne razumijemo. Ali kada razumijemo Božji karakter, kada razumijemo njegovu ljubav za nas, kada prepoznamo kako je njegova volja uvijek za naše dobro i njegovu slavu, možemo mu se s povjerenjem pokoriti jer znamo kako Bog čini da sve pridonosi dobru onima koji ga ljube i koji su njegovom odlukom pozvani (Rimljanima 8,28).

Vidiš, Abraham je znao kako Božja volja nikad nije proturječna njegovom obećanju. On je vjeran otac koji drži dana obećanja: „jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime“ (Postanak 21:12). Abraham je vjerovao, čak i ako mu Bog dopusti žrtvovati sina, da će Izaka uskrsnuti od mrtvih (Hebrejima 11,17–19). U ovome vidimo stvarnu narav vjere. Ona ne traži objašnjenja. Ona počiva na obećanjima. Zato je Abraham mogao reći svojim slugama: „ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama” (Postanak 22,5, podebljanje dodano). A sinu je mogao reći: „Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu...” (Postanak 22,8, podebljanje dodano).

Ono što često ostane zanemareno u ovoj priči je Izakova vjera i poslušnost. Najčešće, kad zamišljamo ovaj događaj, zamišljamo Izaka kao malo dijete, malog dječaka. Većina teologa vjeruju kako je on bio star između 18 i 33 godina—na kraju krajeva, bio je dovoljno velik i snažan da nosi sva drva za paljenicu. 

Kakvu nevjerojatnu paralelu s Božjim planom otkupljenja kroz Isusa, Božjeg janjeta koje je došlo ponijeti grijehe svijeta, vidimo ovdje u Izakovoj priči. Većina teologa vjeruje kako je Izak znao što mu se događa. Nosio je drva za vlastito žrtvovanje i šutio kad je položen na oltar. Nije se bunio kada je Abraham podigao nož, ništa. Svojevoljno je predao sebe svom ocu... baš kao Isus! James E. Goodman opisuje Izaka kao „svjesnog i voljnog, mirnog, ako ne i onog koji potpuno šuti, a iznad svega onog koji nije pretrpio štetu.” Klement Aleksandrijski je napisao: „On (Isus) je Izak... jer je Izak bio sin Abrahamov, kao što je i Krist Sin Božji, a i žrtva kao i Gospodin.“ 

Na kraju Bog je zaustavio Abrahamovu ruku i providio drugu žrtvu. „A ono mjesto Abraham prozva imenom ‘Gospod će providjeti’, kao što se i danas veli: ‘Na gori će se Gospodnjoj providjeti’“ (Postanak 22,14). Božić je proslava tog trenutka kada je Bog providio Janje! 

Tražili li Gospodin od tebe nešto tako ludo danas? Poziva li te da učiniš nešto što ne razumiješ, nešto iznad tvojih mentalnih sposobnosti? Možda te potiče da se preseliš u drugu zemlju, nađeš novi posao ili započneš proučavanje Biblije u svom domu ili na radnom mjestu. Možda te vodi da podijeliš radosnu vijest sa svojim susjedom, kolegom iz razreda ili s posla. Ugledaj se na Abrahama i poštuj taj poziv! Kada zakoračiš u vjeri i poslušnosti, Gospodin je vjeran pa će te blagosloviti, provesti kroz i učiniti nešto čudesno u tebi i kroz tebe!