Isusova prisutnost

Danny Saavedra

„Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje, k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu. Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom te glasno poviče: ‘Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina! Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti! Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!’”—Luka 1,39–45 (KOK)

Tekst izvrsne pjesme Bryana i Katie Torwalt kaže: „Kada Ti uđeš u sobu, sve se promijeni; tama zadrhti na pojavu tvog svjetla. Kad Ti uđeš u sobu svako srce počne gorjeti i ništa nam vrjednije nije no sjesti do tvojih nogu i obožavati te.” 

Malo je odlomaka u Bibliji koji me ispune tolikim emocijama kao ovaj dio Pisma iz Luke 1. poglavlje. Zamisli na trenutak zajedno sa mnom ovu scenu: čim je Gabrijel izrekao Mariji nevjerojatnu, čudesnu vijest, koja mijenja svijet, o dugo iščekivanom Mesiji koji se treba roditi kroz nju, ona se počela pakirati da posjeti svoju rođakinju Elizabetu koju je anđeo obavijestio da je i Marija trudna.

Nakon nekoliko dana je stigla i pozdravila svoju rođakinju, vjerojatno uobičajenim pozdravom: „Mir s tobom!“ Čim je zakoračila u sobu, čim je Marijin glas dopro do Elizabetinih ušiju, nešto čudesno i nevjerojatno se desilo. Beba u Elizabetinoj utrobi „poskoči od radosti“. Samo na zvuk njezinog glasa, nerođeni Ivan koji će jednog dana krstiti Isusa, poskočio je u Elizabeti. Nije li to zadivljujuće?

Čitajući ovo teolog Matthew Poole je zapazio: „Micanje djeteta u majčinoj maternici... nije neobično... ali bez sumnje ovo micanje bilo je više nego obično.“ Vjerojatno je Elizabeta već osjetila Ivanovo udaranje i micanje u svojoj utrobi, ali ne ovako, nikad na ovakav način. To je bilo obožavanje iz utrobe, kao kad je David u 2. Samuelu 6,14 „iz sve snage plesao pred Gospodom”, samo se ovo odvijalo u Elizabetinoj utrobi! U tom trenutku ona je odmah po Svetom Duhu prepoznala razlog poskakivanja. Znala da je u prisutnosti Gospodina, Božjeg Sina, Mesije i Otkupitelja. 

Stoga je uzbuđeno uzviknula: „Kakve li časti da me majka mog Gospodina posjeti!” Sviđa mi se kako New English Translation (NET, podebljanje dodano) prijevod Biblije prevodi ove retke: „A tko sam ja da bi majka mog Gospodina trebala doći i posjetiti me?”

Svaki put kad ovo pročitam, dotaknut sam do suza. Možeš li zamisliti koje je osjećaje Elizabeta morala imati kad je shvatila u čijoj je prisutnosti, kada joj je Duh Sveti otkrio: To je on, ovdje je, tvoj Spasitelj i Gospodin je ovdje, u utrobi tvoje rođakinje!? Sjetim se Šimuna koji je, ugledavši Isusa, imao čast držati novorođenog Mesiju u naručju pri čemu je izjavio: „Jer oči su mi vidjele tvoje spasenje koje si pripravio za sve narode” (Luka 2,30-31 KOK). 

Postoji neopisiva radost kada iskusiš Isusovu prisutnost. Postoji punina, mir, uzbuđenje koje nas pobude na slavljenje i čiste, nepatvorene hvale. Lanci su slomljeni, utezi skinuti, dešavaju se iscjeljenja, tama nestaje i umorni nalaze odmor. Nema ništa na cijelom svijetu nalik tome! Kao vjernici, trebamo živjeti u toj stvarnosti svaki dan. 

Molim da se svatko od nas toga sjeti. Da nikad ne izgubimo čuđenje, strahopoštovanje i radost života u svakom trenutku, u Gospodinovoj prisutnosti po Duhu Svetom koji prebiva u nama. Molim da nikad ne uzimamo zdravo za gotovo njegovu prisutnost i da neprestano, dnevno primamo svježe ispunjenje njegovim Duhom. 

Baš kao što je i Marija tijekom svoje trudnoće nosila, tako i mi nosimo Božju prisutnost u sebi gdje god idemo. Nosimo veličanstveni Božji dar u sebi. Dar za kojeg nam je svima naloženo da ga dijelimo sa svijetom oko sebe! Pa što radiš s njim? Kako izgleda kad uđeš u prostoriju? Kako ljudi reagiraju kad te sretnu, kada čuju tvoj glas? Jel im opipljiva Gospodinova prisutnost u tebi? Svijetli li svjetlo svijeta kroz tvoj život ili si ga prekrio i sakrio? 

Prijatelji, kako se približavamo Božiću, blagdanu u kojem praznična svjetla osvjetljavaju naše gradove, molim da mi koji u sebi nosimo Otkupiteljevu prisutnost svijetlimo najsjajnije Kristovom svjetlošću „tako da vide vaša dobra djela i da slave vašega Oca koji je na nebesima” (Matej 5,16 KOK).