U kući nema mjesta... ali su svi pozvani

Danny Saavedra

„Dok su bili ondje, dođe joj vrijeme da rodi te ona rodi sina, svojeg prvorođenca. Povila ga je i položila u jasle jer u seoskome svratištu nije za njih bilo mjesta. U tome su kraju boravili pastiri. Noću su pod vedrim nebom čuvali stada ovaca. Odjednom se pokraj njih pojavi anđeo Gospodnji... Čim su se anđeli vratili na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: ‘Hajdemo u Betlehem! Hajdemo vidjeti taj događaj koji nam je Gospodin objavio!’”—Luka 2,6-9.15 (KOK)

„’Gdje je taj kralj Židova koji se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i došli smo mu iskazati štovanje’... Kad su ugledali zvijezdu, obradovali su se jako velikom radošću. I kad su ušli u kuću, ugledali su malo dijete s Marijom, majkom njegovom, te pali ničice i iskazali mu štovanje. A kad su otvorili svoje riznice, prinijeli su mu darove: zlato i tamjan i smirnu.”—Matej 2,2.10–11 (BKJ)

Sjećaš li se svog prvog obiteljskog odmora? Ja da! Naš odmor bio je put u Sjevernu Karolinu na vjenčanje. To je bilo prvi put da smo našeg sina, tada starog sedamnaest mjeseci, vozili avionom. Kao što možete pretpostaviti, nastupilo je ludilo u stilu televizijske komedije. Tijekom leta naš se sin derao kao lud. Odsjeli smo kod bliskih prijatelja, koji su isto imali jednogodišnjaka, i to je bila prilična avantura, ni nalik onome što smo očekivali. Ali istovremeno je bilo i zabavno i prekrasno vrijeme s nevjerojatnim uspomenama kojima se još uvijek vraćamo i rado sjećamo. 

Zamišljam da je tako bilo i Mariji i Josipu... Izuzetno ludo i napeto, dugo i naporno, puno iznenađenja, ali na kraju je to bila jedna od najnevjerojatnijih uspomena njihovih života... U ovom trenutku Marija je bila u visokoj trudnoći i morali su je staviti na magarca i uputiti se u Betlehem, mjesto od kuda potječu njihovi preci—grad u kojem nikad nisu živjeli, u kojem je još uvijek živjelo nekoliko njihovih daljnjih rođaka, ali vjerojatno nitko s kim su bili u bliskom kontaktu. Tako su se morali nadati da će jedan od njihovih rođaka imati dovoljno mjesta za njihov boravak. 

Ali, dok su Josip i Marija stigli u Betlehem, nitko od njihove rodbine nije imao mjesta za njih. Sve sobe su bile zauzete, ali, vjerojatno zbog toga što su bili rođaci i zbog toga što je Marija bila trudna, jedan im je rođak dopustio da ostanu u donjoj sobi gdje se noću drže životinje. Zamisli nešto poput podruma ili garaže u kojem držiš svoga psa ili mačku... ili svoje krave i magarce!

Nije li to suludo? Ali postaje još luđe... Znaš li gdje je Isus, Spasitelj, spavao prve noći na Zemlji? Ne u luksuznoj kolijevki ili lijepom krevetiću. Položili su ga u jasle, u hranilicu iz koje jede stoka. Često se u tradicionalnom prikazu rođenja jasle prikazuju kao drveni stalak, a u stvarnosti su više nalikovale velikom pravokutnom kamenom koritu koji je stajao na nekoliko cementnih blokova! 

Te noći na Zemlji za Isusa nije bilo mjesta, pa ipak objavom pastirima s obližnjeg polja i kasnije dolaskom mudraca s Istoka, Gospodin je pokazao kako je svatko pozvan da priđe i pokloni se pred Isusovim nogama. Od svih mogućih osoba iz židovskog društva koje su mogle biti pozvane Bog je izabrao skupinu pastira da čuju vijest o Isusovom rođenju i da mu se dođu pokloniti. To je za nas tako snažna slika jer su pastiri pripadali najnižim slojevima društva.

Uzmi u obzir kako je pastire njihovo zanimanje sprečavalo da budu uključeni u židovsko društvo, da budu ceremonijalno čisti, a često su čak imali zabranu držanja svih religioznih svečanosti i proslava. Pa ipak, ovi su pastiri, koji su bez sumnje brinuli o ovcama koje će jednom biti upotrijebljene kao žrtve u hramu, bili pozvani. Kako je John MacArthur lijepo rekao: „Kako je prikladno da su oni prvi saznali za Janje Božje!”

Za nas danas je još značajniji dolazak mudraca, grupe babilonskih/perzijskih svećenika i astrologa, koji su hrabro krenuli u prvi zvjezdani pohod u potrazi za kraljem. O čemu se zapravo radi: ovi su mudraci bili pogani, ne-Židovi. Oni su se toliko pouzdali u Božju Riječ da su napustili svoju zemlju u potrazi za obećanim Mesijom. Tražili su ga u vjeri i svim srcem, a kada su pronašli put do njega radovali su se velikom radošću. Kada su ga pronašli u svoj njegovoj poniznoj raskoši, predali su mu izuzetno vrijedne darove prikladne za kralja. Ovo nam pokazuje kako su svi dobrodošli pred Isusove noge, pred njega koji je veličanstveni Božji dar, Mesija i Kralj. Svi su dobrodošli doći i iskazati mu štovanje i biti spašeni!

Ovog Božića molim da prigrlimo taj mentalitet. Molim da gledamo na ljude, bez obzira na njihovu pozadinu, uvjerenja ili životni stil, s istom ljubavlju, suosjećanjem i ljubaznošću kakve Isus ima. I molim, kao što je zvijezda vodila mudrace k Isusu, da i mi budemo svijetlo svijetu koje će privući ljude da se poklone našem Kralju!