Josipovo putovanje

Danny Saavedra  

„Ali dok je on o tome razmišljao, gle, anđeo mu se Gospodnji pojavio u snu govoreći: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer što je začeto u njoj od Duha je Svetoga.’ A ona će roditi sina i ti ćeš ga nazvati imenom ISUS, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih’... Onda se Josip probudio iz sna, učinio kako mu je anđeo Gospodnji zapovjedio i uzeo k sebi svoju ženu.”—Matej 1,20–21.24 (BKJ)

Jesi li se ikad obvezao na nešto, a onda shvatio kako je to više od onog na što si pristao? Nešto kao kada se kaješ zbog nečeg što si kupio. Što pod time mislim? Pa, jesi li ikad kupio auto za kojeg si mislio da je u dobrom stanju da bi nekoliko mjeseci kasnije shvatio kako mu treba novi hladnjak i da će popravak skupo koštati? Jesi li ikad prihvatio posao s određenim opisom radnog mjesta da bi ti kasnije dali zadatke i odgovornosti izvan tvojeg iskustva bez povišice, nove pozicije ili smanjenja drugih odgovornosti? Često u takvim trenutcima pomislimo: Nisam pristao na ovo! 

Što misliš kako se Josip osjećao kada je obavješten da je njegova zaručnica, s kojom još nije podijelio bračnu postelju, trudna? Što misliš kako se osjećao kada mu je ona počela davati čudne, nevjerojatne i pomalo sulude izjave o anđelu, bezgrešnom začeću i Mesiji? Tvrdila je da je začela po Duhu Svetom što je Josipu moralo biti teško za progutati. Velike su šanse da joj nije povjerovao. Iskreno, tko bi? Mogu zamisliti da je u tom trenutku imao nešto kao zaručničko kajanje. 

Što bi ti učinio u tom trenutku? Za većinu nas kad se nađemo u situaciji u kojoj moramo učiniti više od onog što smo dogovorili ili kada se stvari ne razvijaju u dogovorenom smjeru (ima li netko TV telekom uslugu?) žalimo se službi za korisnike, zahtijevamo razgovor s voditeljem, prijetimo otkazivanjem usluge sve dok ne dobijemo ono što tražimo. U ovoj konkretnoj Josipovoj situaciji, većina bi javno osramotila Mariju. Neki bi možda čak u potpunosti primijenili zakon i Marija bi bila kamenovana na smrt. No Josip nije bio kao većina ljudi... 

Premda se Josip u evanđeljima ne spominje puno i nemamo puno informacija o njegovom životu, znamo da je bio pravedan čovjek (Matej 1,19, KOK). Nema puno ličnosti u Bibliji koje se opisuju kao „pravedne”. Time se Josip svrstava u zaista elitno društvo s ljudima kao što su Noa, Danijel i Job. U Mateju 1,19 (KOK, podebljanje dodano) rečeno nam je: „Kako je... Josip bio pravedan čovjek i kako ju nije htio javno osramotiti, naumi ju potajice napustiti.” Bez izlaganja sramoti, bez smrti, odlučio se za potajno i suosjećajno rješenje. 

Ali mu se tada u snu pojavio anđeo i rekao mu da uzme Mariju za svoju suprugu jer je dijete u njezinoj utrobi uistinu bio Spasitelj. Ponovno, Josip je mogao reći: „Nisam pristao na ovo! Odgojiti Spasitelja? Ja sam običan stolar. Nisam obučen za takvo što. To je više od onog na što sam pristao. Ne računaj na mene.“ Ali nije to učinio. Umjesto toga, kada se probudio, učinio je sve što mu je anđeo zapovjedio. 

Josip se suočio s teškom situacijom. Od njega je zatraženo da oženi ženu koja je zatrudnjela prije vjenčanja i da podnese kritike, ogovaranja i sram koji su sigurno slijedili. Ne čitamo o velikom slavlju na Marijinom i Josipovom vjenčanju. Vrlo je vjerojatno da su se vjenčali protiv volje svojih obitelji. Ali Josip je to hrabro istrpio i pokazao svoju vjernost Gospodinu podižući Isusa kao svoga. Bio je poslušan usprkos zastrašujućoj situaciji. 

U životu se možemo susresti s teškim situacijama koje nas mogu navesti da kažemo: Nisam pristao na ovo!. Možemo upasti u različite kušnje. Možemo biti pozvani da iznesemo nemoguće vizije ili da izađemo iz zone komfora. Radi se o sljedećem: Bog nam često daje više od onog na što smo pristali. Često nas stavlja u situaciju s kojom se sami ne možemo nositi. On to čini kako bi bili vjerni, poslušni i u potpunosti se oslonili na njegovu snagu, mudrost i usmjerenje koje nam kroz sve to daje. 

Kao i Josip, obvežimo se na poslušnost i vjernost, bez obzira na cijenu. I podsjetimo se na ono na što smo pristali—da primimo Božju milost predajući mu svoje živote i slijedeći njegovog Sina. Držimo se čvrsto obećanja da nam je njegova milost dovoljna, da se njegova snaga najbolje očituje u našim slabostima... posebno u trenutcima kada se od nas traži više od onog na što smo pristali i više od onog što možemo nositi.