Skromni početci

Danny Saavedra  

„‘Ne boj se, Marijo!’ reče joj anđeo. ‘Bog ti je odlučio dati milost. Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus’... Marija mu reče: ’Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!’ Anđeo tada ode.”—Luka 1,30–31.38 (KOK)

Među svim izmišljenim superherojima Frodo iz filma Gospodar prstenova jedan je od najistaknutijih likova. Zašto? Jer, za razliku od Herkula, Wonder Woman, Thora ili Supermana, on nije ogroman, supermoćan polubog. Za razliku od Anakina ili Lukea Skywalkera nije bio rođen s izvanrednim moćima. Za razliku od Batmana nije mišićav, visoko istreniran ninja milijarder koji ima novaca za izradu visokotehnološkog oružja i odjela. Frodo nije bio ništa od navedenog. On je jednostavno bio hobit iz Shirea, naivan, ljubazan i nježan momčić. Ali, kako u filmu Gospodar prstenova: Prstenova družina kaže Galadriel: „Čak i najmanja osoba može promijeniti tijek budućnosti.” 

Evo o čemu se radi: ono što je Froda činilo posebnim nisu bile nadljudske sposobnosti, superinteligencija ili prvorodstvo... nego njegova voljnost da iskorači u vjeri. On je junak nad junacima jer iako je znao da nije spreman za ovakav nemoguć zadatak (nije ni znao put do Mordora), pokazao je poniznost i prihvatio poziv čim je poziv stigao. 

Ovaj sitni heroj utjelovljuje nešto tako biblijsko: Bog može upotrijebiti svakog, čak i najneznatniju osobu, kako bi izveo najnevjerojatnije djelo. Od mladog pastira koji je oborio gorostasa do udovice koja je pokazala nevjerojatnu odanost svojoj svekrvi, pa do mlade djevice iz Nazareta—iz kojeg očito ništa dobro nije moglo doći (Ivan 1,46)—za koju piše: „Najblagoslovljenija si od svih žena” (Luka 1,42). Kroz najmanje, najneznatnije ljude Bog izvodi velike stvari.

Pa zašto Marija? Poput Froda, ona nije imala ništa što bi ljudi smatrali „posebnim“. Nije potjecala iz prestižne obitelji. Nije smatrana velikom u očima ljudi. Ali je imala veliku Božju naklonost. Kada je Gabrijel Mariji rekao da će imati dijete po Duhu Svetom, njen odgovor nam točno otkriva zašto ju je Bog izabrao, zašto joj je iskazana tako velika naklonost i zašto je bila blagoslovljena ovom čašću. 

U Luki 1,38 (KOK) ona kaže: „Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Pogledaj poniznost koju je pokazala ovdje! Njezin odgovor na ovakvu suludu, nemoguću, iskreno zastrašujuću vijest (bila je zaručena, nevjenčana djevica, vjerojatno između 12 i 14 godina, kada joj je rečeno da će imati dijete) bio je: „Evo, Božja sam sluškinja.“ 

Znala je da joj nitko neće vjerovati, da će to vjerojatno biti skandalozna i opasna stvar (Josip bi ju mogao javno osramotiti i kamenovati na smrt jer je zatrudnjela kao njegova zaručnica, a on nije bio biološki otac), ali je vjerovala Bogu. Vjerovala je njemu i njegovoj Riječi. Stavila se na raspolaganje Bogu kako bi je on upotrijebio za svoje djelo. Znala je da nije spremna za poziv koji joj je Bog dao, ali je predala svoj život, volju i budućnost u njegove ruke jer je vjerovala da će on biti s njom na svakom koraku tog puta.

To je sve što Gospodin od nas treba kako bi izveo čudesa u našim životima i životima ljudi oko nas. Ne trebaju mu vrlo vješti, izuzetni superkvalificirani geniji. Svakako da on koristi i ljude s nevjerojatnim vještinama, talentima, sposobnostima i mogućnostima baš kao što koristi i neobučene ribare, siromašne udovice i odbačene, ali to nije uvjet da bi se njegovo djelo najbolje moglo obaviti. Umjesto toga, Bog najbolje obavlja posao kroz živote onih koji su ponizni, na raspolaganju i spremni biti upotrijebljeni. Ne radi se o tome što ti možeš učiniti, već što mu ti dozvoljavaš da on čini kroz tebe. On blagoslivlja one koji izjavljuju: „Božji sam sluga... Neka mi bude kao što si ti rekao.” 

Kao i Marija i mi svi imamo udio u nevjerojatnoj priči iskupljenja koju Bog piše. Svi imamo nevjerojatan poziv da činimo druge učenicima, propovijedamo Radosnu vijest i budemo svjedoci. Trebamo li biti teolozi ili dinamični govornici kako bi to ostvarili? Ne! Samo trebamo reći: „Isuse, ovdje sam. Tvoj sam sluga.”