Abraham: Otac vjere

Danny Saavedra

„Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju.”—Galaćanima 3,29 (BKJ)

Kako smo jučer vidjeli, Bog je stvorio savršeni svemir. Šestog dana sebi je stvorio djecu na svoju sliku, nalik sebi, kao najvrjednije blago svog stvaranja. A onda su stvari strašno krenule po zlu jer su se Adam i Eva pobunili protiv Boga i donijeli grijeh i smrt u svijet. Ali to nije bio kraj priče. Bog je imao plan. Vidiš, s dolaskom smrti, naš je čudesni i milostivi Bog dao i obećanje za život. 

U 3. poglavlju Postanka Bog objašnjava kako će se sve pogoršati: žene će iskusiti bol i muku kako bi donijele novi život na svijet... ali doći će novi život. A taj novi život će jednoga dana roditi Potomka koji će satrti glavu zloj zmiji (Postanak 3,15). U vezi ove objave John Gill je napisao: „Mesija, istaknuti ženin potomak, (će) zdrobiti glavu stare zmije zvane đavao, što znači, uništiti ga... razbiti i pomutiti sve njegove spletke, uništiti sva njegova djela, slomiti cijelo njegovo carstvo, oduzeti mu autoritet i suverenitet, posebno njegovu vlast nad smrću i njegovu tiraniju nad tijelima i dušama ljudi. Sve je to Krist učinio kada se utjelovio.”

Danas ćemo razmotriti čovjeka vjere kojeg je Bog izabrao da kroz njega dovede obećanog Potomka. Njegovo je ime bilo Abraham, od milja zvan Otac vjere. Možda se baš sad pitaš: „Zašto je Bog odabrao Abrahama? Što je to u njemu bilo tako posebno?”

U 12. poglavlju Postanka upoznajemo Abrahama kao Šemovog potomka. Bog ga upućuje da se spakira i napusti svoj dom i sav komfor, preseli svoju obitelj i otputuje u stranu zemlju. Zanimljivo je da Abrahamu čak nije rečeno ni o kojoj se zemlji radi. Bog mu je rekao: „idi u zemlju koju ću ti ja pokazati” (Postanak 12,1). No s takvim ogromnim pozivom stiglo je i obećanje: „Učinit ću od tebe veliki narod... Po tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.” (Postanak 12,2–3). I upravo u ovom trenutku vidimo zašto ga je Bog izabrao. 

Ne zato što je je Abraham bio poseban, talentiran ili pravedan. Bog je odabrao Abrahama jer je znao da će ga Abraham poslušati. John McArthur je napisao: „Čim je shvatio što mu je Bog rekao, počeo se pakirati. Radilo se o trenutnoj poslušnosti. Možda mu je trebalo nekoliko dana ili nekoliko tjedana ili mjeseci da dovrši pripreme za put, ali u svom umu on je već bio na putu. Od tada sve što je činio vrtilo se oko toga kako se pokoriti Božjem pozivu.” 

Jakov 2,23 (KOK, naglasak dodan) nam kaže: „‘Abraham povjerova Bogu i Bog ga je proglasio pravednim zbog njegove vjere.’ Nazvao ga je čak ‘Božjim prijateljem’.” Sa 75 godina Abraham je odgovorio na Božji poziv i zaputio se sa svojom obitelji. Božje obećanje da će od njega učiniti veliki narod i kroz Abrahamovo potomstvo blagosloviti cijeli svijet interesantno je jer Abraham i Sara nisu imali potomstvo. Kako će Bog učiniti veliki narod od starca i njegove žene bez djece? Pa Bog je Abrahamu otkrio svoj plan i rekao mu da će imati dijete, te da će na kraju njegovih potomaka biti više nego zvijezda! I pogodi što? Unatoč svemu, usprkos logici i okolnostima, Abraham je povjerovao Bogu! 

Priča o Abrahamu nas uči o našoj ulozi u Božjem planu spasenja. Ne radi se o djelima, već o vjeri i štovanju. U 12. poglavlju Postanka Abraham vjerom prima obećanje i odmah gradi oltar, mjesto štovanja. Zašto? Jer je vrlo jasno razumio da niti njegova pravednost pred Bogom, niti Božje obećanje, ne ovise o tome tko je on bio ili što je učinio, već ovise o Božjoj vjernosti. 

Dok budeš prolazio kroz današnji dan, sjeti se da postoji snaga u štovanju Boga za sve ono što on jest i za snagu koju ti daje. Kao što vidimo kod Abrahama, ne radi se o tome što mi možemo učiniti, već što je on učinio. Dakle, vjeruj njegovim obećanjima i slavi ga jer „ste svi vi djeca Božji po vjeri u Krista, jer svi koji ste u Krista kršteni, Kristom ste se odjenuli... Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju.” (Galaćanima 3,26–27.29 BKJ).