Grijeh: Zašto je Božić za svakoga

Danny Saavedra  

„Pred Bogom smo opravdani vjerom u Isusa Krista. Tako se spašavaju svi koji vjeruju, bez razlike. Jer svi smo zgriješili i lišeni smo Božje slave. A Bog nam ipak milostivo daruje opravdanje kroz Isusa Krista, koji nas je otkupio uzimajući na sebe naše grijehe.”—Rimljanima 3,22–24 (KOK)

Svake godine slavimo Božić. To je prekrasno vrijeme radosti i dobrih vijesti. Kitimo bor, postavljamo lampice, pjevamo krasne božićne pjesme i poklanjamo divne darove. I svake godine mi, kršćani, želimo podsjetiti svakoga da je Isus razlog blagdanu. Koliko često zaista sjednemo i promislimo zašto je Isus razlog blagdanu. Čemu uopće blagdansko vrijeme? Zašto je Isus napustio nebo i sišao k nama na Zemlju? 

Kratak odgovor? Naš grijeh. Vidiš, Gospodin nas toliko voli. Stvorio nas je na svoju sliku, sebi nalik (Postanak 1:27). Mi smo najvrjednije blago Božjeg stvaranja, stvoreni da ga slavimo i da uživamo u njegovoj prisutnosti u savršenom odnosu kao njegova ljubljena djeca. To je bila naša sudbina, ono za što smo stvoreni... Adam i Eva su to iskusili. Hodali su s Bogom, razgovarali s njim i uživali u njegovoj prisutnosti (Postanak 2,15–16). A onda je sve krenulo po zlu... onda kada se dogodio pad. 

Adam i Eva su dopustili ponosu i sebičnim porivima—želji da budu „kao Bog”—da zamagle njihovu prosudbu. Obzirom da su dopustili da ih zmija zavedene, oni, a i svi mi, otpali smo od milosti. Pavao nam govori kako u tom trenutku „grijeh je ušao u sav ljudski rod. A budući da je taj Adamov grijeh donio smrt, smrt je prešla na sve ljude jer su svi zgriješili” (Rimljanima 5,12 KOK). Najgore je da su stvar koju su tražili, da budu kao Bog, već posjedovali. Bili su mu nalik, na njegovu sliku stvoreni, a njegov otisak bio je na njihovim srcima i dušama. 

U knjizi Sin and Redemption (Grijeh i otkupljenje, op.pr.) John Garnier kaže: „Grijeh na taj način stvara otuđenost i neprijateljstvo prema Bogu ili, drugim riječima, moralno razdvajanje grešnika i Boga, što je duhovna smrt. Suprotno tomu je oživljen, darovan život tj. pomirenje s Bogom. Grijeh Adama i Eve zarazio je svu njihovu djecu, svaku osobu u ljudskoj povijesti. Rezultat toga je bio rascjep, odvajanje nas i svetog i savršenog Boga. Svako dijete rođeno nakon toga rađa se duhovno mrtvo, odvojeno od Boga—osim Jednoga. S obzirom da smo rođeni duhovno mrtvi, kada se dogodi i fizička smrt, smrt postaje trajno stanje bez mogućnosti pomirenja. 

U Rimljanima 6,23 (KOK) Pavao kaže: „Jer plaća za grijeh je smrt.” Grijeh iz Edenskog vrta je trenutno donio duhovnu smrt cijelom čovječanstvu, a konačni dug za nečiji grijeh je potpuna smrt koja nastupa nakon fizičke smrti. Kako bi dug grijeha (koji je smrt) bio pokriven, nešto (ili netko) drugi je trebao umrijeti umjesto grešnika. Zbog toga je čin žrtvovanja postao neophodan kako bi se platio dug grijeha. Zašto? Jer plaća za naš grijeh je smrti. „Bez prolivene krvi nema oproštenja grijeha” (Hebrejima 9,22 KOK). 

Prvo mjesto na kojem to možemo vidjeti je neposredno nakon pada. U Postanku 3,21 (prema NSPL) piše: „A načini Gospodin Bog Adamu i njegovoj ženi odjeću od kože, pa ih odjenu.” Vidiš, kako bi Bog zaodjenuo Adama i Evu i maknuo njihovu sramotu, trebao je ubiti životinju, proliti njezinu krv. Ali postoji problem: „Jer krv bikova i jaraca ne može očistiti od grijeha.” (Hebrejima 10,4 KOK). Jednostavno ona nije dovoljna. Upravo to Božićnu priču čini toliko moćnom!

Božićna priča govori o trenutku kada je Božji veličanstveni plan postao stvarnost. Zašto? „Bog je toliko volio svijet da je dao svojega jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine, nego da ima vječni život” (Ivan 3,16 KOK). Isus, savršeni Božji sin je rekao: „Evo, dolazim...” (Hebrejima 10,7 KOK) i on „je umro za naše grijehe, baš kao što je Bog Otac bio i naumio” (Galaćanima 1,4 KOK). Platio je cijenu grijeha jednom zauvijek kako bi nam dao Božji dar, a to je „vječni život u našemu Gospodinu Isusu Kristu” (Rimljanima 6,23 KOK). Zbog Isusa možemo slaviti i uživati u Bogu čak i prisnije nego što su Adam i Eva mogli. Ne samo da možemo hoditi s Bogom, već imamo i Božji duh u sebi!