Mir s tobom

Blago mirotvorcima jer će se zvati Božjom djecom. Matej 5,9

UVOD

Jedan me pripravnik nedavno upitao: „Koja je najveća prepreka miru u današnjoj Crkvi?“ Odmah mi je na um palo mnoštvo bučnih sukoba: sitne ljubomore, ambicije koje narušavaju jedinstvo, obiteljske razmirice koje razaraju brakove i dovode do razvoda, i tako dalje. No, iznad svega iskristaliziralo se ono što bi moglo biti najveća prijetnja miru u suvremenoj Crkvi—političko svrstavanje koje daje prednost kulturnim vrijednostima (mnoge od njih su sasvim legitimne) nad Velikim poslanjem.

Danas mnogi kršćani poistovjećuju svoju političku stranku s očitom prisutnošću Kristova kraljevstva i zauzimaju stav stranaštva, gdje su slogani i izljevi bijesa glavni način na koji se identificiraju. Posljedično, članovi s druge strane ne predstavljaju samo drukčiji stav, već ih se promatra kao utjelovljenje zla. Takvo neprijateljstvo sada dijeli političke progresivce i konzervativce, čak i unutar Crkve.

Je li moguće da Crkva drukčije pristupi ovoj borbi?

DUHOVNI UVID

Činiti mir ne znači samo biti ljubazan ili drag. Niti se radi o gašenju plamena neprijateljstva. To je Božji božanski plan za zajedništvo, u kojem Krist ispunjava naša srca i zatim, posredno, prožima svijet.

PROMIŠLJANJA

Način na koji Bog donosi mir nalikuje načinu na koji donosi pravdu—prema nama, u nas i kroz nas. Kao što Pavao objašnjava, Bog nudi mir opravdanima „po našem Gospodinu Isusu Kristu“ (Rimljanima 5,1). Usmjerenje našeg uma na Duha rezultira dubokim dimenzijama mira u nama (Rimljanima 8,6). Na kraju, naša je zadaća dopustiti da Božji mir teče kroz nas tražeći „ono što vodi miru i uzajamnom izgrađivanju“ (Rimljanima 14,19). Ovaj redoslijed je važan jer ne možemo ponuditi ono što već ne posjedujemo.

Tjeskoba nam, međutim, može oduzeti obećani mir. Prolazimo kroz trenutke tjeskobe i razdražljivosti—možda danima, tjednima ili tijekom određenog razdoblja—ali hvala Bogu, to ne traje zauvijek. Dublje i osnovnije od ovog unutarnjeg nemira jest naš identitet sinova i kćeri Božjih u zajedništvu s Kristom, u kojima prebiva Duh Sveti. Takvo prebivanje smiruje naša srca i neumoljivo nas vodi prema miru, iako ponekad polako.

U praktičnom smislu, naš poziv na mirotvorstvo jednostavno je javno očitovanje onoga što Duh čini u našim srcima—njegovanje i prikazivanje Kristova djelovanja.

PRIMJENA

Umjesto sumnjičavosti i međusobnih svađa, što kada bismo iskazivali strpljenje i ljubaznost, podnoseći sve u ime Kristovo (1 Korinćanima 13,4.7)? Što kada bismo postupali prema drugima onako kako bismo željeli da oni postupaju prema nama (Matej 7,12; Luka 6,31)? Što kada bismo Pavlove riječi: „Kad govorite, uvijek budite ljubazni i mudri. Tako ćete znati svakome odgovoriti kako treba“ (Kološanima 4,6) primijenjivali u praksi?

Mogli bismo, na primjer, ostati predani zaštiti nerođenih i očuvanju Božjeg nauma za obitelj, dok se istovremeno bavimo rasnom nepravdom i pomažemo siromašnima. Takvo mirotvorstvo ne zahtijeva od nas da kompromitiramo svoja teološka uvjerenja. Međutim, zahtijeva da oponašamo našeg raspetog Spasitelja, onoga koji je pokazao ljubav prema neprijateljima (Matej 5,44).

Naš položaj sinova i kćeri Božjih sve nas više uvodi u božansku praksu mirotvorstva. Takav mir ne dolazi lako niti jeftino, ali Bog mira, koji je podignuo našeg Gospodina Isusa od mrtvih, sigurno će ga učiniti pobjedničkim (Hebrejima 13,20).