Kušaj i vidi

Blago onima koji su žedni i gladni pravednosti jer će ih nasititi Bog. Matej 5,6

UVOD

Svi mi znamo kako izgleda osjećaj gladi. Kao izgladnjela dojenčad, plakali smo, a kao gladni odrasli možemo postati razdražljivi ili, kako se kaže, “gladni i ljuti.” Također poznajemo onu vrstu gladi koja nas potiče na žrtvu i postignuća; glad koja zaokuplja naše misli, oblikuje našu viziju i rađa naše ambicije. S vremenom, ta glad oblikuje naš identitet. Kako liječnici često kažu: “Ono si što jedeš,” izreka koja je jednako istinita i u duhovnom smislu.

Kada održavamo “prehranu” sebičnih ambicija, dvoličnosti, materijalizma i nevjernosti, neizbježno postajemo odraz tih kvaliteta. Poput ovisnika o hrani koji pojede cijelu kutiju čipsa pa se zatim prebaci na kantu sladoleda, i mi možemo skliznuti iz moralnih kompromisa u dublje obrasce samouništenja, uključujući pohlepu, požudu, zavist i druge takozvane smrtne grijehe. Filozof James K.A. Smith naglašava nužnost „rehabilitacije“ naših žudnji. To se odnosi na podlaganje naših najdubljih želja i težnji Kristovoj vrhovnoj vlasti.

Pozvani smo gladovati i žeđati za pravednošću.

DUHOVNI UVID

Pravednost za kojom trebamo težiti jest Božja otkupljujuća milost—milost koja blagoslivlja čovječanstvo ondje gdje nam je najpotrebnije: u odnosu s Bogom, u obnovi naših duša i u strukturama društva.

PROMIŠLJANJA

Božja pravednost očituje njegovu slavu dok pruža svoju milosrdnu ruku spasenja. Isus je utjelovio tu pravednost, i sada svatko tko ga vjerom prihvati uživa njegove otkupiteljske blagoslove. Kad se Matej, carinik, pokajao, iskusio je Božju pravdu i blagoslov. Isto se dogodilo i bludnicama te onima koje su otpisali kao „grešnike.“ Zato je Isus rekao vjerskim vođama: „Istinu vam kažem: poreznici i bludnice ući će u Božje kraljevstvo prije vas“ (Matej 21,31). Zar je čudno što su ga židovski vođe htjele uhititi? Drugo je kraljevstvo sada počelo nadirati na njihov vjerski poredak—kraljevstvo Božje.

„Ova blaženost,“ kaže Donald Hagner, „pripisuje se ne onima koji postižu, nego onima koji primaju.“ Moramo se snažno odupirati prirodnom porivu da u sebi pronađemo nešto što zaslužuje Božju naklonost. Od početka do kraja spašeni smo božanskom inicijativom. Kako drugačije objasniti Božje prihvaćanje kukavica poput Abrahama ili preljubnika i ubojica poput Davida? (Vidi Rimljanima 4,1-8.) I naravno, kako bismo objasnili vlastitu vjeru?

PRIMJENA

Dok su se borili za evanđelje opravdanja samo vjerom, reformatori su inzistirali da vjera ne ostaje sama. Kalvin je bio uvjeren da „ne sanjamo ni o vjeri bez dobrih djela niti o opravdanju koje postoji bez njih.“ Ujedinjeni s Kristom, susrećemo obnoviteljsko djelo Duha, koje zauzvrat donosi plod pravednosti (Galaćanima 5,22-23).

Na taj način Isus iznutra prema van mijenja naše težnje. Takva osoba, kaže Martin Luther, „neprestano radi i trudi se svim svojim snagama promicati opće dobro i ispravno ponašanje svakoga čovjeka te... održava i podupire to riječima i djelima, poukom i primjerom.“

Oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću pokazat će da su se nasitili dok žive sve pravednije (iako još uvijek nesavršene) živote. Gladuješ li i žeđaš li za pravednošću? Kako se ta nova žudnja očituje u tvom životu?