Siromaštvo koje obogaćuje

Blago onima koji znaju da su duhovno potrebiti jer njima pripada Kraljevstvo nebesko. Matej 5,3

NA POČETKU

Mike Vetrone bio je bivši kurir droge za mafiju, ovisnik o heroinu. Osjećajući se posve sam, slomljen od stalnih prijetnji smrću i umoran od bijega, razmišljao je o okončanju svega. Jednog oblačnog jutra na jugu Floride, Mike je navratio u omiljeni lokal, Big Apple Bagel, kako bi uzeo svoj posljednji obrok. U svom stanu upalio je televizor tražeći društvo. Na ekranu se pojavio televizijski propovjednik koji je uskliknuo: “Život vas zna uhvatiti za ovratnik i natjerati na koljena.”

Mike je pojačao zvuk.

“Postoji lanac koji veže svaku dušu,” rekao je propovjednik, “a taj lanac je grijeh—ovisnost od koje nas Isusova smrt i uskrsnuće oslobađaju.” Iznenada, kad je televizijski evanđelist pozivao gledatelje da prigrle Krista, Mike je viknuo prema ekranu: “Da!” Od tog trenutka više se nije osjećao sam.

Mike nije bio suočen s krajem svog života, već s novim početkom.

DUHOVNI UVID

Kada osjetimo svoje duhovno siromaštvo, spremni smo primiti kraljevsko bogatstvo. Kraljevstvo nije za one koji grabe, već za one koji su slomljeni—za one koji dosegnu kraj sebe samih i pristupe Bogu praznih ruku.

ZAPAŽANJA

Izraz “kraljevstvo nebesko” pojavljuje se diljem Matejeva evanđelja i općenito je sinonim za “kraljevstvo Božje.” Ono opisuje istinski, miran, čist i radostan život ostvaren u zajedništvu s Bogom. Takvi blagoslovi suprotstavljaju se našim idolima—bogovima udobnosti, uspjeha i nacionalnog ponosa—i obećavaju nešto daleko veće. Idoli su samo oskvrnuta i iskrivljena parodija, dok je kraljevstvo zadovoljavajuća stvarnost. Stoga Isus u Blaženstvima uokviruje svoje riječi s obzirom na kraljevstvo: “Blago onima koji znaju da su duhovno potrebiti jer njima pripada Kraljevstvo nebesko” (Matej 5,3; usp. 5,10).

Primijeti kako Isus nebesko kraljevstvo opisuje kao “njihovo.” Položaj te riječi na početku rečenice naglašava da kraljevstvo pripada upravo toj skupini, siromašnima duhom, marginaliziranima i zaboravljenima. Ono nije za one koji su zadovoljni životom i stalno pod kontrolom. Nije za one koji vjeruju u sebe i imaju prirodnu sposobnost pobijediti svaki dan. Kako je Martin Luther izjavio na svojoj smrtnoj postelji: “Svi smo mi prosjaci; to je istina.”

PRIMJENA

Mnogi su Isusovi suvremenici očekivali izbavitelja poput Jošue ili Davida, vojskovođu koji će poraziti Rimljane i uspostaviti zemaljsko kraljevstvo. Umjesto toga, Isus je postao poznat kao prijatelj carinika—kruga izdajnika koji su se udružili s političkim neprijateljem.

U skladu s primjerom našeg Spasitelja, ne moramo uvijek braniti sebe niti imati posljednju riječ. Kršćani koji su siromašni duhom mogu živjeti s time da ih se pogrešno razumije i o njima govori. Možemo biti poput Isusa pred Herodom Antipom—šutjeti. Takvo siromaštvo ključno je kada smo u iskušenju oštro kritizirati svog “neprijatelja” koji drukčije razmišlja o nekom društvenom ili političkom pitanju.

Kako živjeti siromaštvo duha, čak i među onima koji žele raspravljati?