Blagost u neprijateljskom svijetu

Blago krotkima jer će naslijediti zemlju. Matej 5,5

UVOD

Godine 1095. papa Urban II. pozvao je na ono što je postalo poznato kao Prvi križarski rat kako bi se Jeruzalem ponovo osvojio od muslimana, uz povik Deus Vult – “Bog želi.” S istim križarskim duhom, mnogi konkvistadori (iz Portugala i Španjolske) nastojali su širiti kršćanstvo po Americi – još jedna priča o brutalnosti u ime Isusa. Tridesetogodišnji rat (1618.–1648.) također pada na pamet, kada su se katolici i protestanti sukobljavali na bojnom polju, koristeći improvizirana oružja, što je rezultiralo milijunima mrtvih.

Sve nas to dovodi do pitanja: koja je prava uloga moći u kršćanskom životu – korištenje “moći odozgo” (Luka 24,49) kojom kraljevstvo napreduje u ovom svijetu?

DUHOVNI UVID

Srž krotkosti je Božja ljubav koja daje sebe, snažno očitovana u Kristu koji je položio svoj život. No, krotkost se ne smije brkati sa slabošću. Paradoksalno, krotkost se može definirati kao blaga snaga, vođena Duhom Svetim, koja će baštiniti zemlju.

PROMIŠLJANJA

Naša Blaženstva kažu: “Blago krotkima jer će naslijediti zemlju” (Matej 5,5). Glagol “nasljedovati” ukazuje na čvrsto posjedovanje, dar koji Bog stavlja u naše ruke. Ali što znači posjedovati zemlju? Psalam 37 govori o krotkima koji baštine zemlju (zemlju Izraelovu). Blaženi krotki su oni koji se uzdaju u Gospodina. Oni se odriču gnjeva. Oni strpljivo čekaju – i Bog ih nagrađuje Obećanom zemljom.

Ali naš tekst ne misli na takvu vrstu “zemlje.” Isus kaže da će krotki baštiniti “cijelu zemlju.” Božji blagoslov postao je univerzalan. Sada kraljevstvo pripada ljudima iz svakog plemena, jezika i naroda. Teolozi kraljevstvo nazivaju “već i još ne.” Puna baština će doći u budućnosti. No blagoslovi su već započeli, uključujući intimno zajedništvo s Bogom, čistu savjest, mir i duhovne plodove.

PRIMJENA

Diljem Kristova kraljevstva nemamo ni približno dovoljno pojedinaca spremnih voditi Kristovu crkvu s krotkošću – to jest, blagom snagom vođenom Duhom Svetim. Umjesto toga, mnogi sjede i čekaju da drugi vode, odlučuju i nastave rad službe. Crkva trpi – a đavao se zlobno smije. U takvim trenucima zaboravljamo da je Krist lav, bič bojažljive religije, koji poziva svoje sljedbenike na duhovnu borbu.

Kako bismo vidjeli neizrecivu snagu krotkosti, ne smijemo gledati samo krotkost, nego na Gospodina Isusa Krista, Kralja krotkosti, koji se ponizio do smrti, i to smrti na križu (Filipljanima 2). S takvom vizijom pred sobom, bit ćemo nadahnuti služiti u crkvi i kod kuće s blagom snagom koja je vođena Duhom. Tada će svijet, uhvaćen u tolikim sukobima, vidjeti razliku koju donosi krotkost koja časti Krista.