Nova godina, nove milostiPrimjer

Da budeš poslušan i tisuću godina, ne ćeš biti prihvaćen više od onoga koliko si bio prihvaćen u trenutku kad si prvi puta povjerovao; jesi li prihvaćen ili nisi, ne ovisi o tvojoj pravednosti, nego o Kristovoj pravednosti.

Činjenica je da je grijeh veća nesreća nego što mi mislimo, a milost je začudnija od onoga koliko smo u mogućnosti to pojmiti. Nitko tko stvarno razumije što Pismo ima reći o sveobuhvatnoj prirodi grijeha koja mijenja svaki aspekt tvoje osobnosti, nikada ne bi pomislio da bi itko mogao skupiti dovoljno motivacije i snage da se podigne na Božji standard savršenstva. Pomisao da će svako palo ljudsko biće moći krenuti na put na kojem će ga Bog ipak prihvatiti, mora da je najluđa od svih zabluda. Ipak svi smo skloni misliti da smo pravedniji nego što jesmo, a kad to pomislimo, napravili smo prvi korak u prihvaćanju zablude da možda ipak nismo toliko loši u Božjim očima. 

To je razlog zašto je provjeravanje stvarnosti iz Rimljana 3,20 toliko važno. Pavao piše: “Svi su zastranili, svi se skupa pokvarili, nema ni jednoga jedinoga da čini dobro.” Kad bi svaki trenutak svojega života proveo u molitvi, svejedno ne bi mogao izmoliti dovoljno molitava koje bi ti zajamčile da će te Bog prihvatiti. Kad bi darovao do zadnje lipe od svega što si ikada u životu zaradio, to ne bi bilo dovoljno da zaslužiš da te Bog prihvati. Kad bi svaka riječ koju si ikada izgovorio bila izgovorena s najčistijim savjesnim motivima, nikada ne bi bio u stanju na svoj način ostvariti pomirenje s Bogom. Da se cijelog svojega života posvetiš neprekidnom služenju, nikada ne bi mogao dovoljno služiti kako bi zadobio Božju naklonost. Grijeh je prevelik. Božja ljestvica podignuta je previsoko. To je izvan dosega svakog ljudskog bića koje je ikada udahnulo prvi dah. 

Zbog toga je Bog, iz ljubavi prema nama, poslao svog Sina: “No Bog je pokazao svoju veliku ljubav prema nama time što je poslao Krista da umre za nas dok smo još bili grešnici.” (Rim. 5,8). Vidiš, nije bilo i nema drugog načina. Samo je jedan način na koji možemo zadobiti Božje prihvaćanje - pravednošću Isusa Krista. Njegova se pravednost uračunava nama; grješnici su dobrodošli u nazočnost svetoga Boga na temelju savršene poslušnosti drugoga. Krist je naša nada, Krist je naš odmor, Krist je naš mir. On je na savršen način ispunio ono što je od njega tražio Bog tako da naši grijesi, slabosti i propusti nikad više ne izazovu Božju srdžbu. To čini milost! Stoga kao djeca ispunjena milošću budimo poslušni u službi bogoslužja, a ne pokušavajmo očajnički ostvariti ono što je nemoguće - neovisno zaraditi Božju naklonost.