Nova godina, nove milostiPrimjer

Svakog Ga dana trebaš. Ti i ja jednostavno ne možemo živjeti bez Njega. Što je to? To je stalna nazočnost Duha Svetoga.

Ne znam gdje sam bio kad se ta bilješka pojavila. Nisam siguran zašto sam propustio diskusiju. Ne mogu objasniti zašto je postojala ta jadna praznina u mojem razumijevanju evanđelja. Ne mogu objasniti zašto je to nedostajalo u mojem teološkom obrisu, ali nedostajalo je i zato jer je nedostajalo, taj nedostatak je činio moj kršćanski život prilično jadnim. 

Ovako je izgledala funkcionalna teologija mojega života kao djeteta Božjega: znam da mi je milošću zajamčen Božji oprost i znam da sam počašćen sveobuhvatnim prolazom prema vječnosti, ali mislio sam da je između sada i tada moj posao dati sve od sebe. Ja sam odgovoran prepoznati grijeh, odstraniti ga iz svog života, potruditi se živjeti na mnogo bolji, biblijski način. Vjerujte mi da sam to pokušavao. Trudio sam se i na kraju uvidio da tako ne ide. Iznova bih zabrljao. Izgleda da sam više puta zabrljao, nego što sam uspio učiniti pravu stvar. To me je sve više frustriralo i obeshrabrivalo. Izgledalo je kao da sam skliznuo u igru za koju nemam mogućnosti igrati ju, s nekim tko drži savršeni rekord. Sjećam se trenutka s fakulteta kad mi je sve to palo na pamet. Bilo je 6 sati ujutro, bilo je bogoslužje u kojem nisam htio sudjelovati, spustio sam konačno glavu na stol i zaplakao: "Ne mogu raditi to što od mene tražiš!" A onda sam pročitao sljedeći odlomak u svojem dnevnom čitanju Biblije i Božjom milošću to je bilo 8. poglavlje Rimljanima. 

Više sam puta iznova čitao sljedeće riječi: “Jer ako živite slušajući tu svoju tjelesnu narav, propast ćete. Ako pak silom Duha usmrćujete nju i njezina zla djela, živjet ćete.” (Rim 8,13) Te su riječi stvorile vatromet u mojoj glavi. Bog je znao da su moje potrebe kao grješnika toliko velike da nije dovoljno da mi samo oprosti, On treba doći k meni i živjeti u meni. U suprotnom ja ne bih mogao biti ono za što sam nanovo stvoren da budem, odnosno ne bih mogao činiti ono za što sam nanovo rođen. 

Potrebna mi je nazočnost i snaga Duha Svetoga koji živi u meni jer grijeh otima želje mog srca, zasljepljuje moje oči i slabi moja koljena. Moj grijeh nije samo osjećaj krivnje zbog grijeha, nego također i nesposobnost zbog grijeha. Stoga je Bog svoju djecu obdario milošću Duha Svetoga koji je u nama nazočan uvjerljivošću, pruža smjerokaz, rađa želju i pruža snagu. Pavao je to najbolje izrekao na kraju diskusije o darovima Duha: “On daje život vašim mrtvim tijelima” (Rim 8,11 parafrazirano).