Nova godina, nove milostiPrimjer

Za nas vjernike vrijedi da kad smo u strahu, zaboravimo na Boga. Ako je Bog suveren i njegova je vladavina potpuna, mudra, pravedna i dobra, čega bi se trebao plašiti?

Riječi Ezekije, kralja Judeje, danas su istinite kao i onog strašnog trenutka prije mnogo stoljeća kad su prvi put izgovorene. Judeju je napao snažni asirski kralj Sanherib. Ezekija je pripremio i naoružao Judeju za bitku, ali to nije sve što je učinio. Obratio se ljudima s važnim pitanjem. Znao je da su u tim trenutcima Božji ljudi često uplašeni od straha i znao je odakle taj strah dolazi. Često bi u takvim trenutcima izazova Božji narod paničario jer je bio zaboravnog identiteta. Zaboravili bi da su djeca Božja i zaboravili bi tko je Bog u svoj svojoj svemoćnoj snazi i slavi. Zato je onoga trenutka Ezekija znao da ne smije biti samo dobar kralj i vješt general, nego mora biti i mudar pastir svomu narodu. 

Dok su se spremali za napad Asiraca, Ezekija nije želio da Židovi misle kako su prepušteni samo svojoj borbenoj hrabrosti, ratnom iskustvu i vještini oružja. Želio je da znaju da su nevjerojatno blagoslovljeni drugim sastojkom, onim koji nisu mogli, nisu smjeli zaboraviti. "Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moćniji nego s njim: s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve.” (2 Ljet 32,7–8). 

Bit će trenutaka u kojima ćeš se zapitati: “Gdje mogu pronaći hrabrost s kojom bih se suočio s onim s čime se suočavam?" Ezekija ti daje odgovor: "Gledaj i prisjećaj se svoga Boga." Kao dijete Božje nikada nisi prepušten sam vojevati svoje bitke.