Svakodnevni nadahnuti tekstovi Paula Trippa za Dan zahvalnostiPrimjer

Ti i ja moramo neprestano ponavljati. Moramo se pogledati u ogledalo i učiniti tu ispovijed kao dijelom naše jutarnje rutine. Evo što bismo si svi trebali reći: "Moja potreba za milošću nije prestala." Ponekad je tako primamljivo nabrajati razloge za vlastitu pravednost:

"To zapravo nije bila požuda. Jednostavno uživam u ljepoti."

"To zapravo nije ogovaranje, samo vrlo detaljan i vrlo osoban zahtjev za molitvom."

"Nisam bila ljuta na svoju djecu, već sam samo bila jedan od Božjih proroka. 'Tako reće Gospod..."

"Nisam zapravo na ružnom pohodu za osobnom moći, već samo želim izraziti svoj bogomdani talent za predvodništvom."

"Nisam hladan i škrt, samo nastojim dobro upravljati onim što mi je Bog podario."

"Nisam ponosan, samo sam pomislio da bi netko trebao preuzeti vodstvo nad razgovorom."

"To zapravo nije bila laž već samo drugačiji način iznošenja činjenica."

Svi imamo naviku misliti da smo pravedniji nego što zaista i jesmo. Ne volimo o sebi razmišljati kao nekome kome je Božja milost očajnički potrebna. Još manje se želimo suočiti činjenicom da nam je potrebno spasenje od nas samih! Kada iznosimo argumente za vlastitu pravednost i trudimo se poreći dokaze za naše grijehe, zaboravljamo na nevjerojatnu milost koja je naša jedina nada. Milost je samo primamljiva grešnicima. Bogatstvo Božjih darova primamljiva je samo onima koji su siromašni.

Duhovno iscijeljenje Velikoga Iscjelitelja cijene samo oni koji priznaju da još uvijek pate od duhovne bolesti grijeha. Ogromna je tragedija kada hvalimo Boga za njegovu milost nedjeljom, a onda niječemo potrebu za tu istu milost ostatak tjedna. Suočite se još danas sa činjenicom da nikada nećete prerasti potrebu za milošću bez obzira na to koliko učimo i koliko smo sazreli, sve dok nismo stigli na drugu stranu i naša je borba završila jer grijeha više nema (vidi Fil 3,12-16). Najbolji način na koji možemo slaviti milost koju Bog tako slobodno daje je da priznamo koliko nam je zapravo potrebna.