Svakodnevni nadahnuti tekstovi Paula Trippa za Dan zahvalnostiPrimjer

To je jedna od stavki u našim teološkim planovima, ali ne živimo kao da u to i vjerujemo. Svi kažemo kako vjerujemo da to nije sve što postoji. Svi kažemo da zaista vjerujemo da postoji život nakon što ovaj završi. Naša formalna teologija sadrži činjenicu novoga neba i nove zemlje koji trebaju doći. No imamo naviku živjeti puni stresa i pogonjeni kao da je sve što imamo je samo ovaj trenutak.

Evo problem iz stvarnog života: ako svoje srce ne usmjeriš u raj koji dolazi, pokušat ćeš pretvoriti ovaj jadni pokvareni svijet u raj koji on nikada neće biti. U srcu svake osobe postoji žudnja za rajem. Plač malog djeteta koje je maloprije palo, plač je za rajem. Suze većeg djeteta kojega su odbili na školskom igralištu, isto su suze koje čeznu za rajem. Bol usamljenosti koju osjeća osoba bez prijatelja ili obitelji, bol je čežnje za rajem. Bol koju osjeća par dok im se raspada brak, bol je onih koji plaču za rajem. Tuga koju starac osjeća dok mu tijelo slabi, tuga je nekoga tko žudi za rajem. Svi mi imamo tu žudnju, iako je možda nismo ni svjesni, jer ju nam je usadio naš Stvoritelj. Usadio je vječnost u sva naša srca (Pro 3,11). Naš je plač više od samo boli, to je i plač žudnje za nečim višim i boljim nego što možemo iskusiti na ovom pokvarenom svijetu.

Kada to zaboraviš, radiš vrlo požrtvovno da bi ovaj tren pretvorio/la u raj koji to nikada neće biti. Tvoj brak neće biti raj. Tvoj posao neće biti raj za kojim žudiš. Tvoja prijateljstva neće biti raj za kojim žudi tvoje srce. Svijet oko tebe neće funkcionirati kao raj. Tvoja ti djeca neće dostaviti raj. Čak niti tvoja crkva neće dorasti standardu raja. Ako si dijete Božje, raj ti je zajamčen, ali on neće biti sada i tu. Sve stvari koje te sada razočaravaju tu su da bi te podsjetile da to nije sve što postoji i da te natjeraju da žudiš za rajem koji dolazi. Snovi koji umiru, podsjećaju te da ovo nije raj. Cvijeće koje vene podsjeća te na to da ovo nije raj. Grijeh koji te opsjeda treba te podsjećati na to da ovo nije raj. Bolesti koje te muče, tu su da bi te podsjetile na to da ovo nije raj. Živi u nadi jer raj zasigurno dolazi i prestani od ovoga svijeta tražiti da bude raj jer on to nikada neće biti.