Svakodnevni nadahnuti tekstovi Paula Trippa za Dan zahvalnostiPrimjer

Zavist je usredotočena na samoga sebe i samodopadna. Zavist stavlja pojedinca u centar vlastitoga svijeta. Sve se vrti oko tebe. Govori ti što zaslužuješ i što ne zaslužuješ. Zavist očekuje i zahtijeva. Zavist ti govori da si ti netko tko nisi i da imaš pravo na nešto što ti zapravo ne pripada. Zavist ne može slaviti tuđi blagoslov jer ti govori da ti to više zavređuješ. Zavist ti govori da si zaslužio/la ono što nikada nisi mogao/la zaslužiti. Svijet zavisti ne može se miješati sa svijetom milosti jednako kao što se ulje i voda ne mogu miješati. Zavist čini da zaboravljaš tko si i tko je Bog i zbunjuje te oko toga što je zapravo u životu bitno.

No činjenica ostaje da se svi mi na neki način i u nekada borimo sa zavisti. Zavidni smo što je osoba pored nas dosegnula financijski uspjeh koji mi nikada nismo uživali. Voljeli bismo da je naš brak sretan kao brakovi naših prijatelja iz crkve. Pitamo se što smo skrivili da zaslužujemo baš taj posao koji imamo, dok je netko drugi blagoslovljen karijerom koja ga ispunjava. Zavidni smo na krug prijatelja koji netko ima, koji nam se čini kao zajednica puna ljubavi. Voljeli bismo jesti kao netko, a da smo još uvijek jednako mršavi. Tip koji je visok volio bi kada ne bi bio toliko visok, a tip koji je niži volio bi kada bi za promjenu mogao na druge gledati s visoka. Osoba kovrčave kose žudi za ravnom kosom, a osoba ravne kose žudi za kovrčama. Štreber zavidi sportašu, a sportaš bi volio imati bolje ocjene.

Zavist nam je svima zajednička jer je i grijeh. Zavist vuče korijene u sebičnosti grijeha (vidi 2 Kor 5,14-15). Zavist je usredotočena na samoga sebe i daje si svašta za pravo, a zato i zahtijeva, a zbog toga što zahtijeva ima naviku procijeniti Božju dobrotu prema tome pruža li ti On ono što ti smatraš da zaslužuješ i zbog toga što Boga sudiš na temelju toga, dovodi do toga da preispituješ njegovu dobrotu. Zbog toga što preispituješ Božju dobrotu, nećeš se obratiti Njemu za pomoć. Prema tome, zavist je prava duhovna katastrofa.

Milost te podsjeća na to da ne zavređuješ ništa, ali ne staje tu — tjera te da se suočiš s istinom da te Bog ljubi, da je milostiv i dobar i da nas daruje stvarima koje nikada ne bismo mogli zaraditi. Milost nas također podsjeća da je Bog mudar i da nikada ne pravi greške — svakome daje točno ono što on zna da mu je potrebno.