Nova godina, nove milostiPrimjer

Tvoj odmor ne smije biti rezultat sređivanja vlastitog života, nego u povjerenju Onomu koji je sve sredio za tvoje dobro i na Njegovu slavu.

Bili smo na putu prema lokalnom trgovačkom centru sa svoja dva malena dječaka, kad je trogodišnjak potpuno neočekivano zapitao: “Tata, ako je Bog sve stvorio, je li stvorio i rasvjetne stupove?” Pomislio sam kako se svi roditelji stalno suočavaju s beskrajnim pitanjima "zašto" kakva je postavljao ovaj malac: “Kako da se u ovoj konverzaciji premjestimo s mjesta na kojem jesmo prema onomu gdje bismo trebali biti?” Odnosno: “Zašto mi cijelo vrijeme postavlja "zašto" pitanja”? 

Ljudska bića imaju iskonsku želju znati i razumjeti. Mnogo svojega svjesnog vremena dnevno provodimo pokušavajući shvatiti stvari. Ne živimo slijedeći instinkt. Ne živimo svoje živote sami. Svi smo mi teolozi. Svi smo mi filozofi. Svi smo mi arheolozi jer kopamo po humcima svojih života pokušavajući dokučiti smisao civilizacije koja je dio naše priče. Ovu misaonu motivaciju koju je Bog stvorio prate divni i tajanstveni analitički darovi. Taj nagon i ti darovi izdvajaju nas od ostatka stvorenja. Oni su sveti, Bog ih je stvorio da nas privuče k sebi kako bismo ga mogli spoznati i razumjeti u svjetlu Njegovog postojanja i volje. 

Ali grijeh čini taj nagon i te darove opasnima. Iskušava nas da pomislimo kako možemo pronaći svoje srce ako shvatimo kako život funkcionira. To je način života: "Kad bih samo mogao razumjeti ovo ili ono, tada bih bio siguran..." Ali to nikada ne funkcionira. I kada ostvariš svoj najsjajniji trenutak, i dalje će u tvojem životu postojati tajne, ponekad čak bolne tajne. Svi se suočavamo sa stvarima za koje nam se čini da imaju malo smisla i čini se da nemaju nikakvu dobru svrhu. Ali odmor se nikada ne nalazi u potrazi za razumijevanjem svega. Ne, odmor se nalazi u povjerenju Onomu koji sve to razumije i vlada svime na svoju slavu i za naše dobro. 

Malo je odlomaka koji bolje opisuju odmor od Psalma 62,5–7: “Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagòslivlju, a u srcu proklinju. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.” 

U trenutcima kad želiš znati što ne možeš znati, trebaš pronaći mir. Postoji Onaj koji zna. On te voli i upravlja onim što ti ne razumiješ sa svim dobrim što imaš na umu.