Djela apostolska 14:1-20
Djela apostolska 14:1-20 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole. Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest. U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe. Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast. Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.
Djela apostolska 14:1-20 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se u Ikoniji da su oboje zajedno ušli u židovsku sinagogu, te su tako govorili da je veliko mnoštvo Židova i Grka povjerovalo. A Židovi, koji nisu vjerovali, uzbunili su Pogane i razdražili im duše protiv braće. Ipak su dugo vremena ostali hrabro govoreći u Gospodinu, koji je svjedočio za riječ svoje milosti i davao da se po njihovim rukama događaju znakovi i čudesa. Ali gradsko se je mnoštvo razdijelilo pa je dio bio sa Židovima, a dio s apostolima. No kad su i Pogani i Židovi sa svojim glavarima počeli navaljivati na apostole da ih zlostave i kamenuju, i kad su ovi postali svjesni toga, pobjegli su u Listru i Derbu, gradove u Likaoniji, i u njihovu okolicu, te su ondje propovijedali evanđelje. U Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu (bio je hrom od utrobe svoje majke) koji nikada nije hodao. Taj je slušao kako govori Pavao koji je upro pogled u njega i shvatio da ima vjeru da bude ozdravljen. Rekao je jakim glasom: “Uspravi se na svoje noge!” I on je skočio i prohodao. A kad je narod vidio što je Pavao učinio, podigli su svoj glas govoreći likaonskim jezikom: “Bogovi su sišli k nama u ljudskom obličju!” I nazvali su Barnabu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on bio glavni govornik. Tada je svećenik Jupitera, koji je bio ispred grada, doveo volove i vijence do vrata te htio prinijeti žrtvu zajedno s narodom. Kad su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razderali su svoju odjeću te utrčali među narod vičući i govoreći: “Gospodo, zašto to činite? I mi smo ljudi istih čežnja kao i vi. Propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima. On je u prošlim vremenima pustio sve narode da hode svojim vlastitim putevima; Ipak nije ostavio sebe bez svjedočanstva, po onome što je činio dobro te nam davao kišu s neba i plodna razdoblja, puneći nam srca hranom i veseljem.” I ovim riječima jedva su zaustavili narod da im ne žrtvuju. Nato su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija koji su pridobili narod te kamenovali Pavla i odvukli ga izvan grada pretpostavljajući da je on umro. Međutim, kad su ga učenici okružili, ustao je i ušao u grad. I sljedećeg dana je s Barnabom otišao u Derbu.
Djela apostolska 14:1-20 Knjiga O Kristu (KOK)
U Ikoniju Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i pogana. Ali Židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih. Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja. Žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za Židove, drugi za apostole. Na koncu pogani i Židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju. Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu te su ondje navješćivali Radosnu vijest. U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao. Slušao je Pavlovo propovijedanje i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: “Ustani!” Čovjek skoči i prohoda. Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: “Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!” Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ. Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima. Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući: “Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima! Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem, ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.” Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu. Neki Židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav. Ali kad su ga okružili vjernici, Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.