Djela apostolska 14:1-20

I dogodilo se u Ikoniji da su oboje zajedno ušli u židovsku sinagogu, te su tako govorili da je veliko mnoštvo Židova i Grka povjerovalo. A Židovi, koji nisu vjerovali, uzbunili su Pogane i razdražili im duše protiv braće. Ipak su dugo vremena ostali hrabro govoreći u Gospodinu, koji je svjedočio za riječ svoje milosti i davao da se po njihovim rukama događaju znakovi i čudesa. Ali gradsko se je mnoštvo razdijelilo pa je dio bio sa Židovima, a dio s apostolima. No kad su i Pogani i Židovi sa svojim glavarima počeli navaljivati na apostole da ih zlostave i kamenuju, i kad su ovi postali svjesni toga, pobjegli su u Listru i Derbu, gradove u Likaoniji, i u njihovu okolicu, te su ondje propovijedali evanđelje. U Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu (bio je hrom od utrobe svoje majke) koji nikada nije hodao. Taj je slušao kako govori Pavao koji je upro pogled u njega i shvatio da ima vjeru da bude ozdravljen. Rekao je jakim glasom: “Uspravi se na svoje noge!” I on je skočio i prohodao. A kad je narod vidio što je Pavao učinio, podigli su svoj glas govoreći likaonskim jezikom: “Bogovi su sišli k nama u ljudskom obličju!” I nazvali su Barnabu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on bio glavni govornik. Tada je svećenik Jupitera, koji je bio ispred grada, doveo volove i vijence do vrata te htio prinijeti žrtvu zajedno s narodom. Kad su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razderali su svoju odjeću te utrčali među narod vičući i govoreći: “Gospodo, zašto to činite? I mi smo ljudi istih čežnja kao i vi. Propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima. On je u prošlim vremenima pustio sve narode da hode svojim vlastitim putevima; Ipak nije ostavio sebe bez svjedočanstva, po onome što je činio dobro te nam davao kišu s neba i plodna razdoblja, puneći nam srca hranom i veseljem.” I ovim riječima jedva su zaustavili narod da im ne žrtvuju. Nato su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija koji su pridobili narod te kamenovali Pavla i odvukli ga izvan grada pretpostavljajući da je on umro. Međutim, kad su ga učenici okružili, ustao je i ušao u grad. I sljedećeg dana je s Barnabom otišao u Derbu.