Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.
Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.
U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.
Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.