Djela Apostolska 14:1-20

U Ikoniju Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i pogana. Ali Židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih. Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja. Žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za Židove, drugi za apostole. Na koncu pogani i Židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju. Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu te su ondje navješćivali Radosnu vijest. U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao. Slušao je Pavlovo propovijedanje i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: “Ustani!” Čovjek skoči i prohoda. Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: “Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!” Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ. Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima. Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući: “Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima! Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem, ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.” Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu. Neki Židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav. Ali kad su ga okružili vjernici, Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.