Prostor za disanje Primjer

Ne trebaš biti religiozan kako bi znao ili prakticirao ideju Šabata – dana odmora. Svi uživamo u mirnim vikendima, možda spavajući, uzimajući predah od gužve na poslu. Ali ako Šabat doživljavaš samo kao mirnu nedjelju, propuštaš najbolji dio – dio koji će ti u konačnici dati zraka. 

Vratimo se malo u događaje koji nas vode do današnjeg čitanja iz Izlaska u kojem Bog propisuje Šabat. Izraelci su bili robovi u Egiptu preko 400 godina radeći cijeli dan, svakoga dana. Zatim su bili oslobođeni i narednih 40 godina cijeli narod naporno putuje pustinjom. I upravo tu Bog im zapovijeda držanje Šabata – uzimanja jednog slobodnog dana svaki tjedan. 

Bog govori grupi ljudi, koja je stotinama godina danonoćno radila i koja sada, usred pustinje, pokušava naći dovoljno hrane za tisuće osoba, da bi trebali uzeti slobodan dan. Mora da im je to zvučalo besmisleno! Ako taj dan nebi radili, taj dan nebi ni jeli.

Bog je ipak nešto smjerao. U Izlasku 31,13 on objašnjava da će držanje Šabata biti znak da je „ja, Gospodin…“ Bog koji je Izraelcima (a i nama) rekao: Želim vam dokazati da mi možete vjerovati. Znam da vas je strah da ostanete gladni. Ali dokazat ću vam, iz tjedna u tjedan, da mi možete vjerovati.

Vjerojatno ti je poznat ostatak priče. Bog je odgovorio na njihov strah od gladi vjerno ih opskrbljujući kruhom svagdašnjim – manom i prepelicama, čak i u dane kada je od njih tražio da se odmaraju i ne rade.

Božja zapovijed da se odmaramo ustvari je poziv da mu vjerujemo. Kada se plašimo da bi odbijanjem poziva povrijedili svog prijatelja trebamo vjerovati Bogu da će sačuvati naše prijateljstvo. Kada se bojimo da nam je kuća premala, auto prestar, a odjeća preobična možemo se pouzdati u Boga znajući da naša vrijednost nije određena tim materijalnim stvarima. Pouzdati se u Boga, umjesto u ljutnji stiskati zube i gurati se preko svojih granica, je način da konačno i trajno nađemo prostor u kojem možemo slobodno disati.