Prostor za disanje Primjer

U kaotičnom dnevnom ritmu sastanaka, događanja, obaveza, razvoženja djece, brige za roditelje, služenja drugima, pronalaska „vremena za sebe“, obavljanja kućanskih poslova, jurnjave kroz grad, iscrpljivanja i ostajanja bez energije, ponekad se doslovno želim odmoriti „na zelenim pašnjacima“ ili sjediti pokraj „mirnih voda“. (Premda bih se zadovoljila samo sa šalicom kave na stražnjem trijemu. Ti isto?)

Treba nam prostora da dođemo do zraka.

Taj prostor u kojemu uhvatiš malo zraka nalazi se između tvog ritma i tvojih ograničenja. Njega čini razgovor koji bez žurbe vodiš sa svojom najboljom prijateljicom. On je večera oko stola umjesto brze hrane koju naručuješ iz auta. On je mogućnost velikodušnog davanja jer nisi potrošio i zadnju kunu koju si zaradio. Uhvatiti zraka znači namjerno usporiti, smanjiti i ponovo poredati životne prioritete.

Znam da ćeš se složiti da se ovakav život čini boljim od mahnitog iscrpljujućeg osjećaja preopterećenosti i prenatrpanosti. Pa ipak, samo brzi pogled na popis tvojih obaveza i tvoj kalendar vjerojatno pokazuje da se – kao i svi mi – boriš da usporiš.

Što te dakle tjera da živiš van svojih ograničenja?

Teško je to prepoznati i pomalo teško priznati, ali za mene, to je strah. Bojim se da nešto ne propustim. Zato pokušavam ugurati večeru s prijateljicama premda mi je taj dan bio iscrpljujući. Bojim se da ne zaostanem za drugima tako da na internetu tražim novi auto premda je moj sadašnji savršeno uredu. Bojim se da ću razočarati druge, pa se slažem da ću se pridružiti nekom projektu, iako nisam previše uzbuđena oko njega... Zvuči li ti ovo poznato?

Strah ti šapatom laže da propuštamo i zaostajemo, zbog toga krcamo svoje kalendare i praznimo svoje bankovne račune. Strah nam krade prostor u kojem možemo disati. A znaš li koja je najponavljanija zapovijed u cijeloj Bibliji? Ne boj se! Bog nam poručuje da ne dozvolimo strahu da nas zlostavlja. Nudi nam iznenađujuće jednostavan put da ga nadvladamo.