Razgovori s BogomPrimjer

Još u ranim devedesetim, Richard (moj muž) i ja počeli smo razgovarati o mogućnosti da promijenimo našu crkvu u koju smo išli gotovo deset godina. Željeli smo moderniji stil slavljenja i nismo vidjeli znakove promjene na licu mjesta. Nakon mnogo mjeseci, smanjili smo svoje opcije na dvije ili tri crkve i iščekivali smo svoj odlazak. 

U međuvremenu, složili smo se da ćemo poći na duhovnu obnovu za vikend. Muškarci su pošli prvi, a obnova za žene uslijedila je dva tjedna kasnije. Bili smo uzbuđeni što ćemo imati priliku biti s Gospodinom u ovom razdoblju "između crkava." 

Richardovih sedamdeset dva sata postali su njegov osobni preporod-mogla sam to vidjeti na njegovom licu kada je ušao kroz vrata te nedjeljne večeri. Dok je prepričavao, počela sam iskreno čeznuti za mojim polaskom. 

Nakon što je podijelio mnoge detalje, napokon je započeo razgovor o temi koju je taktički čuvao za kraj. Izravno govoreći objasnio je kako mu je Gospodin tijekom obnove otkrio da ne trebamo otići iz naše crkve-trebamo ostati. Kada sam sabrala riječi da odgovorim, žestoko sam izustila kako Gospodin zasigurno tu činjenicu nije otkrio meni, i da je očito promašio Boga, na što je on mudro odgovorio da ćemo pričekati i vidjeti. 

Negdje oko polovice posljednjeg dana moje obnove, Gospodin je i meni progovorio. U jednom trenutku bila sam blaženo nesvjesna, a u sljedećem sam uvjerljivo razumjela: trebamo ostati u našoj crkvi. Točka. Moja predodređena volja udarila je u Božju čvrstu, nepomičnu volju kao jureći auto koji se zabija u utvrđenu čeličnu ogradu.

Potresena i nemoćna, počela sam plakati u iskrenom žaljenju. Zahtijevana je moja poslušnost. Traži od nas da ostanemo, ali u tom trenutku nisam mogla shvatiti Božje razloge. Mnoge godine su bile potrebne da bih shvatila zašto. U međuvremenu smo odlučili biti poslušni i ostati.

Ono što je uslijedilo bile su duboke posjekotine u mom arogantnom stavu-to je boljelo, zatim je slijedio ponizni posao na tečaju-duplo je zaboljelo. Neke od moji najdražih životnih lekcija stekla sam jer sam bila poslušna i jer sam bila prisiljena naučiti ih. 

Na moje iznenađenje naša crkva je također prošla kroz nježnu rekonstrukciju kada je za to došlo Božje vrijeme. Sada iz iskustva znam da Gospodin može promijeniti svakoga-čak i mene. A obnova moje crkve bila je vrijedna čekanja. Blagoslov je uvijek popraćen poslušnošću.