Razgovori s BogomPrimjer

Iako je otišla u raj mnogo godina prije nego li sam se udala, čula sam mnoge priče o baki moga supruga Emmi Bald Ekhoff. Njeno nasljedstvo bile su njene strastvene molitve. Jedan je prijatelj rekao: "Emmine molitve dodirivale su raj." Stoga možete zamisliti kako sam bila uzbuđena kada sam jedno poslijepodne pretraživajući stare kutije, pronašla neke od Eminih kuhinjskih bilješki-a među zahrđalim ostatcima bio je njen dnevnik! Otvarajući maleni, smeđi svezak, počela sam čitati u iščekivanju. Postojao je zapis za gotovo svaki dan 1942. godine. Pročitala sam sve do posljednje riječi, zatim sam ga zatvorila i ostavila. Ovo je žalosna istina: unutra nije bilo ničega. 

3. ožujak: "Odradila sam glačanje i proklete čarape." 

8. ožujak: "Svi smo bili u crkvi. Douglas je bio na večeri. Poprilično je vjetrovito." 

9. ožujak: "Očistila sam podrum. Prelijep je dan. Pisala sam pisma." 

Zanimljivo? Da, jer su to detalji života na farmi srednjeg stoljeća. Ali to su bili samo maleni dijelovi zraka sunca. Najstrastvenija rečenica u cijelog godini zapisa bila je: "Danas je Dickov (njen muž) rođendan. Tako ga volim."

Razmislimo zajedno. Što misliš koliko bi mi značilo da posjedujem njene životne stihove ili njen godišnji cilj? Koliko bi utjecajan bio samo jedan dio praktičnog dobrog savjeta ili još bolje, što je najviše voljela kod Isusa i zašto? Koliko bi bilo značajno imati samo jednu zapisanu molitvu-samo jednu? 

Emmina malena knjiga sada je ispred mene i moram se zapitati: Bi li pisala drugačije da je znala koliko bih željela znati o njenom odnosu s Bogom? Zasigurno bi. 

Sedamdeset godina od sada kada kutija s našim izblijedjelim sitnicama bude otvorila generacija koju nismo upoznali, kakav pozdrav će se izliti u svjetlu tavanskog prozora? Postoji li nešto što bismo htjeli reći o obitelji? O VJERI? Postoji li molitva u našim srcima za one koji će doći nakon nas?

Naši osobni razgovori s Bogom su vrijedni-veoma vrijedni i imaju potencijalnu moć da dotaknu generacije koje nikada nećemo upoznati.