Razgovori s BogomPrimjer

Često nam Gospodin govori kroz obitelj, prijatelje, pastore ili čak pisce koje nikada nećemo upoznati. Baš kao što je Gospodinova Riječ došla Davidu kroz Natanaela, Esteri kroz njenog ujaka Mordokaja i Timoteju kroz Pavla, ohrabrenje i primjer drugih može imati velik utjecaj na nas. 

Mogla bih podijeliti mnoštvo stranica o istinama koje sam dobila sjedeći do nogu mentora; istina, moji su dnevnici puni ovakve vrste mudrosti, ali ću se ograničiti na jednu. 

Prije nekoliko godina imala sam privilegiju nekoliko puta susresti mentoricu čiji su se uvidi pokazali tako praktičnima. Kada sam ju pitala o mojoj naklonosti prema voditeljstvu, a zatim poželjela da nisam ništa rekla, objasnila je kako ono što započne u uvjerljivoj vjeri može pasti u sumnju u sebe. Duh poskakuje i uzlijeće dok se drhtava duša raspršuje: "Što si mislila? Zašto si preuzela takav rizik? Zaboga, vrati se nazad!" 

Kako bi ilustrirala, privukla je stolicu na sredinu sobe i stala na nju kako bi pokazala prihvaćanje nove pozicije voditelja. Ohrabrila me je da kada me Gospodin pozove da "zakoračim", trebala bih skupiti dovoljno hrabrosti da ostanem stajati u vjeri i uživam u pogledu s nove pozicije. Zatim, ako me Gospodin tako vodi, trebam zapovjediti svojoj duši da zakorači pored mog vjerom ispunjenog duha umjesto da dopustim svojoj duši da zatraži naglo povlačenje. 

Još uvijek djelujem prema tom savjetu. U određenim sam prilikama doslovno sama otišla u fizičku prostoriju koja je predstavljala voditeljski izazov, postavila stolicu na sredinu i stala na nju. Iz te pozicije sam upijala sobu i meditirala na mjestu autoriteta na koje me je Gospodin pozvao. Dok sam još stajala na stolici, molila sam za druge i sebe. Zatim sam naglas zapovjedila svojoj duši da zauzme položaj u novoj poziciji i bude u miru. Rekla sam da Gospodinu i ne svojim sumnjama. Taj je savjet postao temeljna mudrost moga života, Gospodinov glas kroz povjerljivu mentoricu.