Razgovori s BogomPrimjer

Gospodin nas vodi Svojim glasom, a mi Mu odgovaramo svojim. Nije li logično da Onaj koji se naziva Riječju uvijek komunicira? I da se je On, koji nas je stvorio da komuniciramo s Njim, žrtvovao kako bismo Mu se mogli vratiti i zna što ćemo mu reći prije nego li bilo što kažemo, voli čuti naš glas dok Mu govorimo? 

Ovaj najznačajniji razgovor nikada se ne temelji na našoj dobroti, našim dostignućima ili kvaliteti naših pitanja. Privilegija slušanja i toga što nas čuje temelji se jedino na Isusovoj žrtvi. 

Razgovor započinje kada Gospodin posegne za nama. Bog je Ljubav i Njegova ljubav mora posezati za odnosom. Naša je odgovornost prepoznati Njegov glas i odgovoriti Mu. Zatim On vjerno odgovara. U ovoj razmjeni mi uživamo u Njegovoj prisutnosti, poslušnosti i povjerenju. Mislim da je Pavao govorio o ovakvom neprestanom razgovoru kada je rekao "molite bez prestanka." Mi ili slušamo Gospodina ili Mu nešto govorimo i čekamo na Njegov odgovor. To je dužnost i radost naših života. Naposljetku shvaćamo da ne možemo živjeti bez Gospodara razgovora. Jednostavno moramo moliti.

Molitva nas bez iznimke poučava i osnažuje. Naš razgovor s Bogom donosi mudrost i ostavlja mir. Kada ne znamo kako trebamo postupiti, molitva je sljedeći razuman korak. To je osvježenje. To je lakoća. To je odmor. 

Razgovor s Bogom i slušanje prirodan je odgovor na našu potrebu da budemo u zajedništvu s Njim-sada. Kao Tevjeovi iskreni razgovori s Bogom u Guslaču na krovu, mi govorimo i slušamo tijekom cijelog našeg običnog dana. Gospodin nas uvijek zove i čeka da se naš fokus okrene. Često sam se pitala zašto nam toliko dugo treba da se upustimo u odnos. Kada se okrenemo, nalazimo se usred Njega-Odgovora.