Pozvani stvaratiPrimjer

J.R.R. Tolkien

Čak i kad odlučimo gledati na svoj rad kao na žrtveni odgovor na poziv našeg Pozivatelja, još uvijek živimo u svijetu koji se stalno bori protiv naše odluke. Ako želimo učinkovito stvarati za slavu Božju i dobro drugih, a ne primarno za svoju slavu i bogatstvo, ne smijemo se, prema riječima apostola Pavla, “suobličavati ovom svijetu, nego preobražavati obnavljanjem [naših umova]." Ali kako, praktično, to činimo? Kao što nam pokazuje J.R.R. Tolkien, zajednica kršćanskih kreatora ključni je sastojak.

Svaki obožavatelj Tolkiena zna da je on ljubitelj drveća. Jednog jutra, Tolkien se probudio i otkrio da je voljeno drvo ispred njegove kuće neobjašnjivo posjekao susjed. Tolkien je bio ožalošćen jer je za njega sudbina koju je stablo doživjelo predstavljala ono čega se on pribojavao, tj. da će i njegovo remek-djelo, njegovo "unutarnje stablo", Gospodar prstenovabiti posječeno. Tolkien je proveo desetljeća radeći na tom djelu za koje se nadao da će biti kruna njegove karijere; ali kako je Drugi svjetski rat bio na vrhuncu diljem Europe, Tolkienov napredak na projektu znatno se usporio. S invazijom na Britaniju koja se činila neizbježnom, Tolkien je počeo očajavati da bi, poput stabla, i njegov život mogao biti iznenada posječen, a s njim i njegovo životno djelo.

Na Tolkienovu sreću, okružio se skupinom drugih kršćana koji su mu pomogli obnoviti um i održati njegovu vječnu perspektivu. Ova skupina prijatelja, poznata kao "Inklings", sastojala se od ljudi koji su dijelili Tolkienovu ljubav prema Gospodinu i književnosti, među kojima je najpoznatiji C.S. Lewis. Tijekom dva desetljeća grupa se sastajala s različitom redovitošću u pubu u Oxfordu pod nazivom "The Eagle and Child" (koji i danas možete posjetiti). Na jednom od tih okupljanja znamo da je Tolkien spomenuo posječeno drvo i svoj strah da bi Gospodar prstenova mogao doživjeti istu sudbinu. 

Članovi skupine "Inkling" su bili ti koji su poticali Tolkiena da ustraje u svom radu, istovremeno ga podsjećajući da, čak i kad njegovo remek-djelo nikada ne bi bilo dovršeno, on treba ostati u jednostavnoj vjernosti Božjem pozivu na stvaranje. Svi znamo ostatak priče: Tolkien je nastavio s ovom vječnom perspektivom i Gospodar prstenovaje postao jedan od najprodavanijih romana svih vremena.

Bez redovitog druženja s drugim vjernicima koji su ga ohrabrivali da ustraje u vjeri, Tolkien možda nikada ne bi završio Gospodara prstenova, a Lewis možda nikada ne bi završio Kronike iz Narnije. Da bi mogli biti stvaratelji u ovom svijetu, potrebno nam je redovito zajedništvo s našom braćom i sestrama u Kristu kako bismo obnavljali svoje umove i stalno “usmjeravali oči ne na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi” (2 Korinćanima 4,18).