Pozvani stvaratiPrimjer

C.S. Lewis

Gledanje našeg rada kao Božjeg poziva mijenja naše motivacije za stvaranje, način na koji stvaramo, pa čak i proizvode koje smo odlučili stvoriti. Dok se podvrgavamo planu našeg pozivatelja, bit ćemo u potrazi za načinima na koje možemo slaviti Boga i ljubiti druge kroz stvari koje stvaramo. Kao što nam život C.S. Lewisa pokazuje, kada ostajemo u Kristu (Ivan 15,4), njegov će nam Duh otvoriti oči da vidimo kamo se On kreće u svijetu i na što nas poziva da stvaramo.

U trenutku kad je C.S. Lewis predao svoj život Isusu Kristu u dobi od 32 godine, već je bio na putu uspješne karijere akademika i pisca. No iako Lewisa novootkrivena kršćanska vjera nije natjerala da promijeni svoje odabrano zanimanje, njegovo obraćenje ga je očito navelo da promijeni svoj odnos prema svom radu, ponovo doživljavajući svoje stvaranje kao sredstvo slavljenja Boga i služenja drugima. To je nedvojbeno utjecalo na proizvode koje je Lewis odlučio stvoriti.

Kroz djela kao što su "Kršćanstvo nije iluzija", "Pisma starijeg đavla mlađem", i "Četiri ljubavi", Lewis je koristio pisanu riječ kako bi kroz nju drugima otkrivao Božji karakter. Najbolji primjer za to nalazimo u Kronikama iz Narnije, seriji dječje fikcije koja se usredotočuje na lik Aslana, lava nalik Kristu koji stvara Narniju i otkupljuje je svojom žrtvenom smrću. 

Možda suprotno uvriježenom mišljenju, Lewis se, poput većine kreatora kulture, nije zaključao u sobu sve dok mu nije na pamet došla ideja za proizvod kojim će svijetu otkriti Božji iskupiteljski karakter. Kao što je Lewis jednom objasnio: “Čini se da neki ljudi misle da sam počeo razvijati svoj narnijski opus pitajući se kako mogu djeci reći nešto o kršćanstvu; zatim se fiksirao na bajku kao instrument, pa prikupljao informacije o dječjoj psihologiji;... zatim sastavio popis osnovnih kršćanskih istina i iskovao 'alegorije' da ih utjelovim. To je sve potpuna besmislica. Nisam mogao pisati na taj način. Svih mojih sedam narnijskih knjiga započelo je gledanjem slika u glavi. [Lav, vještica i ormar] Prvo sam vidio sliku Fauna koji nosi kišobran i pakete u snježnoj šumi... Onda sam jednog dana... rekao sam sebi: 'Hajdemo pokušati napraviti priču o tome.« U početku uopće nisam imao predožbu kako će se ova priča odvijati. Ali onda je iznenada Aslan uskočio u to... kad je jednom bio tamo, spojio je cijelu priču."

Kao i kod Lewisa, naše ideje o proizvodima vjerojatno neće proizaći iz sesija brainstorminga na kojima se intenzivno fokusiramo na to kako možemo stvoriti proizvod koji otkriva Božji karakter. Ali kad počnemo stvarati i dopustimo da Kristova riječ obilno prebiva u [nama],” (Kološanima 3,16), nedvojbeno ćemo vidjeti kako možemo koristiti svoje kreacije da otkrivamo karakter našeg Stvoritelja i Pozivatelja. Ako želimo doživljavati svoj rad kao Božji poziv, i mi, poput Lewisa, moramo biti voljni dopustiti da se onaj koga Aslan simbolizira “uvuče” u svaki aspekt naših života, uključujući i naš posao.