Dan 5: Bog želi preuzeti mikrofon.

Je li ti ikada bilo teško slušati pogrebni govor koji je trajao 10 puta duže nego što je bilo potrebno? Ja znam da je meni bilo. Što je to u mikrofonima da uzrokuju da ljudi potpuno izgube pojam o vremenu?

Tvoj pričljivi ujak nije jedini krivac za otmicu pogreba. Mi često isto radimo kada je u pitanju naše iskustvo sa smrti. Žalimo ih, sjećamo ih se, tugujemo za njima - ali ne obračamo pozornost na vrijeme. Zapnemo u stanju tugovanja i odbijamo krenuti naprijed.

Prije ili kasnije, Bog želi mikrofon nazad.

Pogreb se treba nastaviti. Stoga, nas on nježno dotakne da nas podsjeti da zaustavimo proves tugovanja. On nas ohrabruje da pustimo i krenemo naprijed. Pogreb se treba dogoditi, ali ne može ako inzistiramo na oživljavanju gubitka zauvijek.

U Psalmu 23, David je napisao, "Pa i kada stazom smrti prolazim, zla se ne bojim jer ti si sa mnom." Primjećuješ li kako David govori o prolasku kroz dolinu. Doline smrti i tama nisu namijenjene da budu dugotrajni domovi. Oni su namijenjeni da se kroz njih putuje, a ne zastalno naseli. To putovanje može potrajati, ali trebao bi biti napredak.

Ne želim ti reći kako da tuguješ, ali govorim ti da zapamtiš da si još uvijek u zemlji živih čak iako tuguješ za mrtve. Prostran, prelijepi svijet čeka, i ti si sastavni dio njega. Nemoj stajati tamo držeći se predugo za mikrofon ili ćeš propustiti sve što Bog ima za tebe. Može doći do toga da svoj gubitak pretvoriš u fokus svoje postojanosti, radije nego određene točke na putovanju.

Ja ću biti posljednji koji će ti točno reći kada tvoja tuga treba preći u radost. To je između tebe i Boga.

Stoga, upitaj se potiče li te Bog da mu predaš mikrofon. Govori li ti on da se razdoblja mjenjaju, da je vrijeme da završiš spomen govor i okreneš se budućnosti? Ako ne, uzmi vremena za tugovanje.

Ali ako jest, dopusti da te njegova milost vodi prema naprijed.