Dan 2: Vjera u tami

"Čudovište je ispod mog kreveta!"

Jeli te dijete ikad probudilo s ovim zastrašujučim plakanjem? Možda si ti nekada bio to dijete.

Dok odrastamo, čudovišta ispod kreveta iščeznu. Ali čudovišta u našim glavama rastu još jača. Možemo prekinuti živjeti od neprekidnog straha od neprijatelja koji bi nas mogli napasti i zla koje bi nas moglo zadesiti.

Svi se suočavamo sa svojim dijelom straha. Iskreno, postoji mnogo toga za strahovati u ovom neizvjesnom svijetu. Svi imamo nešto što nas okreće i prevrće noću.

Što je odgovor, onda?

Zagrli vjeru u Boga koja je dovoljno velika i dovoljno iskrena da napravi mjesta za kušnje i tragedije, ne samo za pobjede. Bez obzira što se dogodi - bilo da umremo ili živimo, pobjedimo ili izgubimo, uspijemo ili zatajimo - Bog je u vodstvu, i Njemu se može vjerovati (Rimljanima 8,38-39).

Suočit ćemo se sa teškim stvarima u životu. Ni jedna od njih ne može slomiti naš odnos s Bogom. Čak i ako naši najgori strahovi postanu stvarnost, možemo i dalje računati na Božju ljubav i prisutnost. Nije li to ono što vjera zapravo jest? Nevino povjerenje u Božju ljubav?

Kada naučiš da živiš u vjeri s Bogom, smrt i gubitak gube svoju moć. Vjera ti omogućuje da se suočiš sa bilo kakvom prijetnjom, ili bilo kakvim strahom bez da se osjećaš preplavljeno. Neka ti vjera odredi život, i vodit će te neozlijeđenim kroz tvoja iskustva sa smrti. Nemoj samo davati pažnju pobjedama - dopusti da te nosi i kroz neuspjeh, razočarenje, i bol. To je onda kada je ona najbolja.

Da, najgore se može dogoditi. Ne, tvoje čudo se možda neće dogoditi s ove strane neba. Da, bit će teških dana u budućnosti.

Ali ne moraš biti u strahu. Vjera otvara tvoje oči k Bogu koji te okružuje svojim rukama ljubavi i vojskom zaštite.