Odvažan: Hrabra vjera nesavršenih ljudiPrimjer

Dan 6: Izliječena žena

Matej, Marko i Luka opisuju slučaj jedne žene koja traži iscjeljenje od Isusa. Bila je previše uplašena da bi ga zamolila za iscjeljenje, pa je samo dotaknula rub njegove haljine, vjerujući da ima dovoljno moći da je izliječi na taj način. Stavi se na trenutak u njene sandale. Bila je bolesna dvanaest godina. Pomisli na nekoga koga znaš da ima dvanaest godina, ili možda ti imaš dvanaest. To je njihov (ili tvoj) cijeli život! Bez obzira na tvoju dob, dvanaest godina je dugo vrijeme za biti bolestan. Bolest ove žene uzrokovala je krvarenje. Medicinski, to je vjerojatno značilo da je stalno bila umorna, vjerojatno nije mogla obavljati normalne svakodnevne zadatke. Religijski, kao Židovki, to je značilo da je bila "nečista" i nije mogla sudjelovati u nekim religijskim aktivnostima—dvanaest godina. Zamisli iscrpljenost i usamljenost koju je morala osjećati. Osim toga, nijedan liječnik nije joj mogao pomoći, a nije imala ni novca da pokuša išta drugo. Što se još moglo učiniti?

U to vrijeme Isus je, pozvan od jednog bogatog, važnog čovjeka, šetao gradom prema njegovoj kući kako bi mu iscijelio kćer. Žena je očito čula za Isusa i znala je što on može učiniti te se nadala da će ju dodirivanje njegovih haljina izliječiti. Bilo da je pokušala ne smetati Isusu ili joj je bilo neugodno tražiti pomoć (ili kombinacija obojeg), ona je to učinila—i uspjelo je! Zapanjena, žena je željela ostati nezamijećena, ali Isus je zaustavio ono što je radio kako bi izravno razgovarao s njom.

Zamisli taj trenutak. Pokušala se provući neopaženo nakon što je dobila ono što joj je trebalo, ali Isus zaustavlja mnoštvo i pita: „Tko me dodirnuo?” Ako pobjegne, moglo bi biti očito. Ako se bude pravila da to nije ona, hoće li on svejedno znati, a zatim će biti gore kad ju prozove što se nije odazvala? Žena se odlučuje suočiti s tim i, spuštajući oči, priznaje da je to bila ona—pred svima. Za one od nas koji su imali priliku čitati Bibliju i vidjeti kako Isus postupa s ljudima, nismo iznenađeni Isusovim ljubaznim odgovorom, ali ova žena i oni oko nje vjerojatno jesu. Isus uzima trenutak dok ga požuruju pomoći nekom drugom i govori ženi, hvaleći njenu vjeru. Isus kaže da je njena vjera učinila da ozdravi. Njena vjera? Pokušala je biti što anonimnija, što skrivenija. Nije željela privući pažnju i možda se osjećala očajno; vjerojatno nije osjećala da je dovoljno vrijedna da zatraži pomoć. Ali na kraju krajeva, ipak je došla k Isusu s onoliko hrabrosti koliko je mogla sakupiti, a to je bilo dovoljno. Isus ne traži veliku vjeru u usporedbi s tuđom; jednostavno nas zove da dođemo k njemu s onom vjerom koju imamo. To samo po sebi zahtijeva hrabrost, ali budi siguran, on će ju nagraditi.

Pitanja za razmišljanje/raspravu:

1. Postoji li područje u tvom životu gdje ti nedostaje hrabrosti jer misliš da nisi dovoljno dobar?

2. Jesi li ikada vidio Isusa kako uzima nešto za što si mislio da nije dobro i čini nešto nevjerojatno s tim? Objasni ili podijeli.

3. Što je jedna stvar koju misliš da bi trebao donijeti Isusu iako te je strah to učiniti?