Odvažan: Hrabra vjera nesavršenih ljudiPrimjer

Dan 5: Natan

Sjećaš li se Davida od jučer? Bio je sjajan čovjek. Osim kada nije bio. David je učinio mnogo divnih stvari, poput prihvaćanja Božje odluke da postane kralj i strpljivog čekanja da postane kralj. (Čekao je da Šaulova vladavina završi umjesto da se sam nametne na prijestolje prije nego što je Bog to želio.) Ali David je također napravio neke velike greške. Najpoznatija je bila kada je varao s tuđom ženom, a zatim dao ubiti njezinog muža u bitci; u osnovi je počinio ubojstvo kako bi pokušao sakriti svoj grijeh. Ali David je u to vrijeme bio kralj i tko ga je mogao pozvati na odgovornost za to? Tko je mogao optužiti kralja za ubojstvo, a da sam ne bude ubijen?

Na scenu stupa Natan, prorok. Kao prorok, Natanov je posao bio u ime Božje govoriti ljudima. Ali Natan je bio i čovjek. Ako budeš čitao kasnije biblijske knjige, knjige Kraljeva i Ljetopisa, uočit ćeš da govoriti u ime Božje nikome nije jamčilo imunitet od toga da ga kraljevi neće pokušati ubiti ako im se ne svidi što Bog ima reći preko njega. Stoga je Natan bio u teškoj situaciji, ali je hrabro poslušao Boga i ipak otišao suočiti se s Davidom. Način na koji se Natan suočio s Davidom može se opisati samo kao briljantan (i vjerojatno je došao izravno od Boga). Natan je znao da će David biti ljut (pa tko nije ljut kada ga se prozove?), ali Natan je našao način da usmjeri Davidovu ljutnju na njegov vlastiti grijeh na vrlo pametan način. Natan je Davidu ispričao priču, koju čitaš u današnjim tekstovima iz Svetog pisma. David se toliko naljutio na bogatog čovjeka u priči zbog načina na koji je postupao sa siromašnim čovjekom da je naredio da se bogati čovjek ubije. A onda je došao Natanov trenutak: „Ti si taj čovjek.“

Zamisli kako se Natan morao osjećati, koliko puta je morao vježbati svoju priču i zamišljati kako bi mogla završiti. Morao je biti nervozan, ako ne i potpuno prestrašen. I kada je došao trenutak, je li oklijevao? Je li morao duboko udahnuti? Sve što znamo je da je nastavio i rekao to. Prozvao je Davida, bez obzira na Davidov položaj i kakav god bio njegov odgovor. Srećom za Natana, a na Davidovu čast, David je preuzeo odgovornost.

Ton se promijenio u tom trenutku. Natanov odgovor na Davidovu poniznost, preuzimanje odgovornosti i priznanje bio je suosjećajan. Natan je jednostavno prenosio vijesti o Božjem odgovoru Davidu, ali se pobrinuo da Davidu, nakon što je priznao i pokajao se, napomene: „Bog je već oprostio tvoj grijeh.“ David je još uvijek morao živjeti s posljedicama svojih postupaka, ali mu je Bog oprostio krivicu. Dakle, s koje god strane se nađeš—bilo da tebe prozivaju ili da ti moraš nekoga prozvati—možeš se hrabro suočiti sa strahom ili posljedicama jer „Bog je već oprostio tvoj grijeh.“

Pitanja za razmišljanje/raspravu:

1. Jesi li ikada morao prozvati prijatelja zbog toga što je on nekoga povrijedio? Kako si to učinio? Kako je to završilo? Bi li idući put postupio drugačije?

2. Pročitaj ponovo Mudre izreke 25,15. Kako ovaj stih predlaže da se postupa u teškim razgovorima?

3. Jesi li ikada loše reagirao kada ti je netko ukazao na manu? Kako bi sljedeći put mogao pokazati hrabrost u preuzimanju odgovornosti?