Voljeti kao IsusPrimjer

Voljeti kao Isus znači voljeti Isusa

Kada je moja obitelj počela udomljavati, pošli smo na Božićnu zabavu za udomiteljske obitelji koju je priredila crkva koju nikada nismo posjetili i koja je dio vjeroispovijesti kojoj nismo pripadali. Na kraju sam dva sata provela sprezajući suze i pokušavajući ostati pribrana. Gdje god bih pogledala uhvatila bih djelić Isusovog lica u gužvi.

Prije nego li smo sa svojom djecom ušli, na parkiralištu smo sreli prijateljicu koja nas je i pozvala. On je bio tamo na njenim rukama sav ušuškan u nosiljci za dojenčad kao malena djevojčica rođena kao ovisnica o metu, kokainu, Xanaxu i nekim drugim drogama kojih se čak ne mogu ni sjetiti. Bio je ponovno tamo odmah na ulazu-cijela gomila volontera koji su nas toplo dočekali i gurali se da nam ponude poklone i oznake s imenima umjesto da su svoju subotu prije Božića iskoristili kako bi kupovali i obavljali ostale zadaće. Onda je bio ondje iza nas. Majka, otac, i ne, ne šalim se, šestero udomljene djece školske dobi. Većina njih s debelim naočalama ili protezama za nogu svi obučeni u čistu odjeću i zadovoljne osmjehe. On je bio crvenokosi dječak koji mi je ponosno pokazao svoj Lego set koji mu je dao bezimeni član crkve, ne tražeći zahvale. I bio je ujedno otac koji je oprezno brisao slinu s lica dječaka prikovanog za kolica i dječak koji je mogao odgovoriti jedino okretanjem Njegovog tek osušenog lica kako bi pogledao u oči svojeg oca. Bio je i pričljiva žena koje je na kuku držala veliku, zdravu bebu i bio je također dječak koji je visio s njenih nogu. Bio je i pričljiva starija žena koja je pjevala dvojici malenih dječaka s kohlearnim implantatima na jednom uhu. Bio je i slatki djedica s kapom djeda Božićnjaka koji je predvodio pjesmu s Rudolfom i zvončićima kako bi opustio djecu. Vozeći kući s prtljažnikom punim donirane hrane i poklona, shvatila sam da je On i u dvjema malenim sestrama koje su se s nama te noći vraćale kući. On je čak bio i moja obitelj. Mi smo bili Isus i voljeli Isusa u isto vrijeme. Gdje god sam pogledala Isus je bio tamo. I u onima koji vole i u voljenima.

U današnjem čitanju, Pavao poziva Crkvu da žive na način koji je ova zabava predstavljala. Da bude jednakosti. Da smo u ovome zajedno. Ne samo kao Njegove ruke i noge, nego ponekad i Njegovo lice. Njegovo opipljivo, uočljivo tijelo. No sve dok si ne dopustimo da uđemo duboko u patnju, potrebe, bol, siromaštvo, slomljenost i usamljenost, nećemo to osjetiti. A stvari poput djece u tvome susjedstvu koja će Božić provesti bez obitelji neće ti čak ni slomiti srce jer uopće nećeš znati ni njihova imena. I sve dok ih ne pogledaš u oči, nikada nećeš poznavati radost gledanja Isusa licem u lice s ove strane raja.

Vrijedno je. Njegova ljepota je nezamisliva, oduzima dah. On je divan, veličanstven, slavan i blistav. To je i više nego dovoljan razlog da volimo kao Isus-svim što je u nama.

Kendra Golden
Life.Church kreativni medijski tim