Voljeti kao IsusPrimjer

Kao što Krist voli crkvu (2. dio)

Bili smo u braku dvije kratke godine kada je te noći prvi put to osjetila: oštru probadajuću bol koja je odmah preplavila sva njena druga osjetila. Intenzitet je opadao sljedećih nekoliko sati u valovima bolova, grimasa i suza. Kao sramežljivi mršavi 20-godišnjak, obećao sam voljeti tu ženu i u dobru i u zlu, ali pretpostavljao sam da će zlo doći nakon nekoliko desetljeća pripreme. Nije se tako dogodilo. Bol se nastavila vraćati. Noću, s bebom u sobi niz hodnik, pokušavali smo se povezati na isti način na koji većina vjenčanih parova uživa, no umjesto toga javljala se samo bol. To je bilo prvih nekoliko dana onoga što je na kraju postala trogodišnja intimna suša. Ušuljalo se u našu sobu i nadvilo nad naš brak poput duge večernje sjene. Čin koji je stvoren da nas zbliži sada je bio namijenjen da nas rastavi. Prošli bi tjedni i pokušali bismo ponovno u nadi da se situacija promijenila, no nije. Uskoro smo prestali pokušavati. Mnoge smo noći u krevetu okretali jedno drugome leđa prema suprotnim zidovima. Mogao sam čuti njen prigušeni plač dok je pokušavala sakriti svoju bol, a ja bih tiho plakao u svoj jastuk.

Nisam tako zamišljao brak. Posuđe i pelene, veš i travnjak-sve te odgovornosti su se nakupljale i sve više nas rastavljale. Nije bilo trenutaka pomirenja nakon svađa. Nije bilo Subotnjih jutara. Nije bilo izlazaka. Borba nas je ostavila fizički i emocionalno traumatizirane. Mislio sam da je volim kao što Krist voli crkvu, ali nisam zapravo shvaćao što to znači predati sebe za nju. Naučio sam koliko sam malo zapravo znao voljeti kao Isus. Ozbiljno sam razmišljao o odustajanju. Mnoge noći bih ostajao budan do kasno nakon što bi ona otišla u krevet i zaplakao bih Bogu u molitvi. Gledao sam svoje ponavljajuće pokušaje da se ponovno povežem s njom kako brzo propadaju dan za danom iz razloga koje nisam mogao shvatiti.

Tada je Bog otvorio moje oči i sjećam se da sam pomislio, tako se i Isus osjeća kada se radi o meni. Svako jutro On me je pozivao da se poveže sa mnom, ali bio sam prezaposlen. Svaku noć prije kreveta, umjesto da sam svoje vrijeme provodio s Isusom, izgarao sam u svojim emocijama valjajući se u samosažaljenju. Mogao sam zamisliti Isusovu bol i njegovo slomljeno srce dok sam iznova odbijao Njegove najintimnije pozive.

Svo ovo vrijeme držao sam se svojih prava kao muž dok sam tvrdio da se radi o jačanju našeg braka. Ako sam to htio preživjeti, morao sam se promijeniti. Čak i kada sam imao osjećaj da je jednostrano, njoj je bilo potrebno da stavim sa strane svoja prava kao njen muž i da ju volim bezuvjetno. Stoga, svaki put kada bih osjećao bol odbijanja sjetio bih se kako se Bog osjećao kada sam ja Njega odbijao. U Efežanima govori da muškarac koji voli svoju ženu voli samoga sebe. Naučio sam da kada se ne osjećam voljenim, tada najviše trebam voljeti svoju suprugu. Takva zrelost nije došla s vremenom. Morala je biti njegovana kroz bol, žrtvu i pokornost.

I dalje nisam odličan u tome da ju volim kao što Isus voli, ali On je milostivo u potpunosti obnovio naš brak i dao nam ustrajnu povezanost. Zbog naše boli i našeg izbora da volimo jedno drugo kroz to, uživamo u nivou intimnosti kakvu neki brakovi nikada ne iskuse.

Michael Martin
YouVersion Tim