Bože, što je sa mnom?Primjer

Dok čekam 

Dok čekaš, zapamti da kao djetetu Svevišnjeg Boga, svako razdoblje je tvoje razdoblje. Netočna je i toksična ideja da je naše razdoblje samo onda kad stvari idu po našem. 

Kad je David čuvao ovce, to je bilo njegovo "razdoblje" i dok je Josip bio zatvoren u zatvoru zbog zločina kojeg nije napravio, to je još bilo njegovo "razdoblje". 

Dok čekamo, ono što vidimo fizički dovest će u pitanje našu vjeru u Boga jer neće uvijek biti fizičkih dokaza onoga što vjerujemo da će On učiniti. U tim vremenima zapamti da živimo po vjeri, a ne po viđenju. Naše odluke donosimo na temelju vjere u Boga, a ne na temelju ograničenja naše trenutne situacije. Dok čekamo, učimo kako podložiti svoju volju — naš vremenski okvir kako bi se stvari trebale dogoditi — pa čak i svoje ciljeve. U Njegovim rukama je najsigurnije mjesto jer samo On ima sposobnost živjeti danas, sutra i sljedeće godine.  

Čekanje otkriva čemu i kome se klanjamo. Otkriva duboko ukorjenjene strahove, pa čak i skrivena tjeskobna uvjerenja. Dok su Izraelci čekali da uđu u Obećanu zemlju, težili su trenutnom zadovoljstvu zato jer je to bilo ono što su cijenili. Htjeli su se vratiti u ropstvo umjesto da čekaju i izdrže putovanje jer su svojim srcima obožavali druge bogove. 

Čekanje nikad nije uzaludno. Bog nije uskratio svoje obećanje Izraelcima. On ih je pripremao. Kada se nađeš nezadovoljan svojom situacijom, kome se obraćaš? Odgovor na to pitanje otkriva mnogo o tvom srcu. 

Dok čekamo Bog nas priprema za ono što je pred nama. Svaki dan Bog govori, ali ako se fokusiramo na budućnost i zanemarimo Onoga koji nas vodi, tada ga nećemo čuti. Stoga će vrijeme proći, a mi ćemo biti samo frustrirani i bez znanja kao i prvog dana jer nismo dobili upute od Onoga kome, kako kažemo, služimo.