Bože, što je sa mnom?Primjer

Kad se osjećaš zaboravljenim

Iznimno je teško podnijeti bol koja proizlazi iz osjećaja da te Bog zaboravio. Možeš ići od pokušaja da zadržiš djelić vjere koji ti je preostao do potpunog odbacivanja vjere, jer pokušavanje da "zadržiš vjeru" postaje podsjetnik na sve stvari koje nemaš. 

Iako se možemo osjećati zaboravljenima od Boga, je li On uopće sposoban zaboraviti nas?

Izaija 49,15 kaže: "Može li žena zaboraviti dojenče svoje, ne sažaliti se nad sinom utrobe svoje? Da, one mogu zaboraviti, ipak ja tebe neću zaboraviti."

Stoga je nemoguće da te Bog taboravi. To nije u Njegovoj prirodi i ono tko On jest neće Mu dopustiti da to učini. Možeš vjerovati Njegovoj riječi bez obzira što osjećao, zato jer je on Bog koji uzdiže svoju Riječ iznad svog imena. Zato, iako se s vremena na vrijeme možemo osjećati napuštenima od Boga, to zapravo nikada nismo. Osjećaj se, međutim, ne smije ignorirati. Taj osjećaj napuštenosti je prilika da iskusimo Njegovu prisutnost i suverenitet nad našim životima na načine na koje nismo navikli.

Kao mladi roditelji, naučili smo da će, iako volimo svoju kćer najviše na svijetu, postojati trenutci kada se neće osjećati voljenom, i to zbog svog ograničenog pogleda i perceocije života. To pak ne mijenja činjenicu da smo ludo zaljubljeni u nju. Na isti način, naš nebeski Otac ima planove za nas, ali ti planovi neće uvijek učiniti da se "osjećamo" kao da nas Bog voli. 

To nas dovodi do pitanja: Zašto temeljimo kvalitetu Božjeg očinstva na onome što fizički vidimo da čini za nas ili druge? Na trenutak razmisli o tome. 

Čini se kao da zaboravljamo da Bog nije ograničen na ovaj fizički svijet, niti je ograničen tijelom. Čak i vrijeme ima jednog gospodara, a Njegovo ime je Jahve, odnosno tvoj nebeski Otac. 

Zapamti da čak i ako nisi osoba koju su izabrali za posao, nisi osoba koju su izabrali za ulogu ili promaknuće, ili nisi osoba s kojom su izabrali biti i vjenčati se, ti si i dalje Božji izbor. Ne možemo se iskaliti na Bogu jer, što se njega tiče, On je prvi ljubio i izabrao nas. 

Davidov vlastiti otac Jišaj, nije ga izabrao kada je Samuel došao u njegov dom pomazati jednoga od njegovih sinova za budućeg kralja. Jišaj nije uzeo Davida u obzir! Bilo je gotovo kao da je Bog dopustio Jišaju da pokaže koga bi on izabrao za kralja od svojih sinova. Tada je Bog uskočio i pokazao da je izabran onaj koji je zaboravljen.