Otporan na olujuPrimjer

Matej, Marko i Luka opisuju silovitu oluju koja je, jednog lijepog dana, iznenada izbila na Galilejskom moru. Oluja koju je samo Isus mogao obuzdati opisana je u nekim prijevodima kao potres koji ju je prouzročio. Dakle, ovo nije bila blaga proljetna kiša niti tropska oluja—ovo je bila prava čudovišna oluja.

Iako ispričana iz tri različite perspektive, poruka je ista: čamac je bio ispunjen, doslovno potopljen visokim valovima zle oluje. Riječi koje se koriste u grčkom jeziku u sva tri evanđelja prenose činjenicu da se čamac punio vodom do samog vrha zbog oluje koja ga je bacala. Opasnost je bila velika, a njihovi životi bili su ugroženi. Njihov čamac nije mogao podnijeti niti jednu kap vode više, jer bi potonuo na dno Galilejskog mora—gde su već ranije nestajali nesretni mornari. 

Kada život donese posebno razornu oluju nestabilnih okolnosti, često, kao i dvanaestorica učenika, zaboravljamo snagu Boga kojemu služimo. U našim najslabijim i najranjivijim trenucima, poput njih, optužujemo Gospodina da ga nije briga za oluju koja je poremetila naš idilični život. 

Zapanjujuće je da je dok su učenici paničarili, Isus spavao. Dok su iskusni mornari bili ispunjeni strahom, Isus je bio ispunjen mirom i spokojem. Treba napomenuti da su Isusove okolnosti i okolnosti učenika bile potpuno iste, ali njihove reakcije bile su potpuno suprotne. Usred svojih oluja, želim biti poput Isusa—a ne poput onih koji su ga optuživali da ga nije briga. Želim moći mirno spavati dok svijet oko mene bjesni i želim biti nositelj mira i nade njegove prisutnosti. 

Isus je mogao spavati tijekom tih nasilnih uvjeta jer je blisko poznavao Oca—Onoga koji je stvorio mora i vjetar. Znao je da je u vrlo dobrim rukama čak i usred silovite oluje. A isto tako i ti, prijatelju moj. Isto tako i ti.