Otporan na olujuPrimjer

Većina priča u životu ne započinje baš na početku—barem ne onako kako bismo mi mogli definirati početak. Da bismo počeli prije početka priče o oluji, moramo svjedočiti čudu koje je prethodilo oluji. 

U Mateju 14, Isus je upravo primio vijest da je njegov rođak Ivan ubijen. Trebalo mu je mjesto samoće kako bi obradio ljudsku bol gubitka i oplakao život svog dragog prijatelja i suradnika u službi. No, čak ni u ovom trenutku tragedije nije se mogao povući sam. Mnoštvo je uspjelo nanjušiti njegovu lokaciju i pronaći njegovo mirno mjesto. 

“Predvečer su mu prišli učenici i rekli: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Pošalji narod u sela da si kupe hranu.'” 

Učenici su bili usredotočeni na ono što nisu imali—na svoj nedostatak—umjesto na onoga koji je bio s njima! Bili su orijentirani na činjenice, ali Isus uvijek poziva svoje učenike da izađu iz privremenih činjenica situacije i uđu u mjesto vjere u njegovu moć da demonstrira vječne stvarnosti. Dok su učenici bili zaokupljeni svojim okolnostima, Isus je bio zaokupljen Očevim suosjećanjem prema mnoštvu koje je došlo slušati i primiti njegove riječi koje daju život. 

Učenici su izabrali hodati po onome što vide; ali Isus, hodajući u vjeri, vidio je ono što su oni propustili—vidio je pripremu za čudo. Možeš birati hoćeš li hodati u vjeri ili po onome što vidiš, bez obzira na prijeteću oluju koja se nadvija nad horizontom tvog života. Možeš izabrati vjeru ili paniku; možeš izabrati vjerovati Ocu da će te zaštititi ili možeš izabrati izgovarati negativnosti. Ti biraš. 

Učenici su mogli “pronaći samo pet kruhova i dvije ribe”, koje je mladi “dječak” iz mnoštva donio sa sobom. Međutim, riječ "samo" ne postoji u Isusovom rječniku. 

Nikada nećeš sudjelovati s Isusom u čudu ako vidiš samo ono što ti je u rukama. Moraš usmjeriti svoj pogled na Božju moć i podsjetiti se da postoji Bog koji, uistinu, intervenira u ljudskim životima. Postoji Bog koji je više nego dovoljan u bilo kojoj situaciji tvog života. Postoji Bog!