Kad vjera zakaže: 10-dnevno traženje Boga u sjeni sumnjePrimjer

Ne mogu a da se ne zapitam jesmo li gledali na Bibliju na krivi način. Možda smo bili toliko opsjednuti time kako drevna knjiga rješava sva naša povijesna, kulturna, znanstvena i moralna pitanja da je sumnja postala nezaobilazna. Ali što ako primarni cilj nije intelektualna sigurnost, nego da nas odvede u plodonosni odnos s Bogom?

Možda bismo trebali manje gledati na Bibliju modernim očima (Kako je racionalna?) ili postomodernim očima (Kako mi se obraća?). Možda je trebamo prihvatiti onakvu kakva jest: ekscentričnu, čudnu, tešku, izazovnu, inspirativnu, privlačnu knjigu koja remeti paradigmu koja, stranicu po stranicu, priču po priču, kulminira u osobi Isusa.

A ako je to istina, onda je kao i za svaki odnos, potrebno vremena.

Trebamo upornost da prekopamo njenu drevnu, hrapavu površinu i tako otkrijemo istinu.

I potrebna nam je tona poniznosti da preusmjerimo naše razmišljanje kada se to dogodi.

Bilo kako bilo nalazim mir u spoznaji da su njeni autori bili također i oni koji su sumnjali. I oni su se mučili. No nastavili su hodati putem Emausa, jer su vjerovali da će se na kraju isplatiti. Imali su nadu da će jednog dana, nekako, vidjeti svog Mesiju.

I to je ono što čini Bibliju ne samo nečim u što se može vjerovati, nego i nečim po čemu treba živjeti.