Svakodnevni nadahnuti tekstovi Paula Trippa za Dan zahvalnostiPrimjer

Zaista je istina da je jedan od najvećih grijeha u našem odnosu s Bogom grijeh zaborava. Razmotrimo sljedeću Isusovu prispodobu:

"Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata. Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug. Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu. Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’ Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’ No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru. Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’" (Mat 18,23-33)

Svi smo ponekada tako zaboravljivi. Možemo zaboraviti veličinu ljubavi i milosti koja nam je tako velikodušno iskazana. Svi mi nekada zaboravimo da nikada ne bismo mogli zaraditi ili zaslužiti najbolje stvari u našim životima; oni su samo naši zbog milosti. Evo gdje nastaje problem: u onoj mjeri u kojoj zaboravljamo milost koja je nama iskazana, u istoj mjeri ne iskazujemo milost prema drugima. U mjeri u kojoj zaboravljamo koliko nam je oprošteno, u istoj je mjeri lakše za nas ne oprostiti ljudima u svom životu. Ako tvoje srce nije ispunjeno zahvalnošću za ljubav koja ti je tako velikodušno dana, lako ti je ne voljeti druge onako kako bi trebao/la.

Istina je da nitko ne daje milost bolje od osobe koja je duboko uvjerena da je milost potrebna i njemu/njoj samome/samoj i da je milostivi Bog dao tu milost. On daje ono što nikada sami ne bismo mogli zaraditi. Zašto onda drugima odbijamo dati milost dok oni ne dosegnu neki standard koji smo im mi odredili? Poziv na oprost istog trena razotkriva našu potrebu za oprostom. Poziv na davanje milosti otkriva koliko je milost potrebna nama. Poziv na oprost istovremeno je poziv da se sjetimo i budemo zahvalni. Kada se sjetimo koliko smo manjkavi, omekšamo svoje srce prema drugima koji su također manjkavi i za njih isto želiš istu milost koja je i tvoja jedina nada. Neka nam Bog podari milost da se sjetimo i spremnost da drugima dajemo ono što je nama dano.