Izabrani: Sjetite se Evanđelja svaki danPrimjer

Skoro mi je ispala knjiga iz ruku kad sam pročitao David Bentley Hartov prijevod riječi " blagoslovljen" u Bibliji. Čuveni pisac pojašnjava kako je riječ "blagoslovljen" izgubila svoje značenje u današnjoj kulturi. Danas znači više kao sretni ili koji su imali sreće. Umjesto toga, Hart tvrdi da bi stvarno značenje bilo mnogo bliže našoj riječi blaženstvo ili stanje ushita i sreće. 

To je ono što je Bog uradio za nas u evanđelju: dao nam je svaki vječni dar koji se može zamisliti do točke ushićenja! 

Naša je svakodnevna borba, sjetiti se, spoznati i živjeti tu stvarnost. 

I to nema veze s prolaznim okolnostima. Zaista nema. Mladić Meisha me to naučio na nezaboravan način. 

Meisha je bio izbjeglica u ratom poharanoj zemlji. Njegovo selo i sve što je imao uništeno je od strane tiranizirajuće vojske.On je bio prisiljen biti nosač vojsci dok gleda u cijev puške. Kao i u Isusovo vrijeme kad su morali nositi stvari rimskim vojnicima. 

A onda ga je jednog dana vojnik pod prijetnjom puške natjerao da razminira minu. Mina je eksplodirala i Meisha je izgubio obje ruke i oba oka. Ostavili su ga misleći da je mrtav, a nije bio. 

Prije nekoliko godina netko je s njim podijelio priču o Spasitelju patniku. Identificirao se s Bogom koji dijeli njegovu bol. Njegov život se čudesno promijenio. 

Meisha je bio toliko ushićen Evanđeljem da je imao pomagače koji su ga vodili od jednog do drugog izbjegličkog logora da podijeli Evanđelje s onima koji nisu čuli za Isusa. 

Meishino zadovolljstvo je zarazno. Puno je sretniji od mnogo njih koji imaju ruke, vide i ne žive na rubu opstanka u izbjegličkom logoru. Njegova sreća izvire iz njegove zahvalnosti za križ. Meisha zna da će za kratko vrijeme biti zauvijek s Kristom. 

Meisha to čini izlijevajući ushićenje za evanđeljem usred izbjegličkog kampa. On utjelovljuje spise apostola Pavla koji je rekao: "Jer naša neznatna nevolja, koja traje kratko, donosi nam još više obilovanja i vječni značaj slave." (2. Korinćanima 4,17).