Izabrani: Sjetite se Evanđelja svaki danPrimjer

Jedan od boljih načina uvježbavanja naše duše da ljubi Boga je propovijedanje evanđelja našim dušama. Što više tvoja duša vidi Kristov križ gomila u sebi više zahvalnosti i divljenja. Čovjek je stvoren da tako reagira na žrtvu. Teško je zamisliti veću žrtvu od Isusove. 

Bilo gdje u svijetu - u svim kulturama - jedna fraza je univerzalno prepoznatljiva, poznati redak iz Psalma 103,1: "Blagoslivljaj Gospoda, o dušo moja, i sve što je u meni, blagoslivljaj sveto ime njegovo!"

Rasčlanimo ovu frazu. David trenira svoju dušu propovijedajući joj. David je rekao svojoj vlastitoj duši kako da se osjeća i reagira na Evanđelje: Dušo, blagoslivljaj Gospodina, htjela to ili ne. On nije samo sklepao lijepi stih; govorio je sebi, podizao dušu korak više. Pismo opisuje ovu naviku: "David se ojačao u Gospodu" (1. Samuelova 30,6). 

To je uistinu izgubljeni oblik kršćanstva, lijepa disciplina. Umjesto da tražimo znakove u svojem trenutnom raspoloženju, prevrtljivoj kulturi, ljudima oko sebe ili, što je još tragičnije, na društvenim mrežama, pogledaj tvoju dušu i reci joj da gleda na križ, na uskrsnuće. Zapovijedi joj da gleda na ljubaznost Krista čija su ranjena i probodena ramena podnijela teret tvojega grijeha. 

Ponekad dušu moraš, doslovno, prisiliti da gleda. Ivan Krstitelj vikao je svemiru: "Evo!" ili "Morate gledati!" Rekao je: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" (Ivan 1,29) Ovo je svakodnevna zapovijed. Moramo gledati! Gledaj na križ na kojem je Isus trpio za grijeh koji nikada nije učinio tako da bi ti mogao uživati u pravednosti koju nikada nisi zaslužio. 

Evanđelje postaje kruh naš svagdašnji za dušu, osnažujući naša srca. Puno je teže prigovarati, sažaljevati se ili biti tjeskoban kada naša duša vidi krv kako teče iz razderanog i probodenog lica Kristovog. Zahvalnost se prirodno gradi u našim srcima kada ovo radimo tijekom dana.