Marko 5:21-43

Podijeli

Marko 5:21-43 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.« Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega. Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?« Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’« No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!« Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?« No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!« I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu — Jakovljevom bratu. Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!« — što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.

Marko 5:21-43 Biblija kralja Jakova (BKJ)

I kad je Isus ponovo prešao lađom na onu stranu, skupilo se k njemu mnogo naroda; a bio je pokraj mora. I, gle, došao je jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair; i kad ga je ugledao, pao je do njegovih nogu, te ga silno zaklinjao govoreći: “Moja kćerkica je na samrti! Molim te, dođi, položi ruke svoje na nju da ozdravi i poživi!” Tada je Isus pošao s njim, a slijedilo ga je mnogo naroda i naguravalo ga. A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi i mnogo propatila od brojnih liječnika te potrošila sve što je imala, i nije joj ništa koristilo, nego je još pošlo nagore, kad je čula za Isusa, došla je u mnoštvo odostraga i dotakla se njegove odjeće. Jer je govorila: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću!” I odmah je presahnuo izvor njezine krvi, pa je osjetila u tijelu da je ozdravila od te muke. A Isus je odmah znao u sebi da je iz njega izašla snaga te se okrenuo prema mnoštvu i upitao: “Tko se dotaknuo moje odjeće?” A učenici su mu rekli: “Vidiš kako te mnoštvo nagurava, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ” Tada je pogledao unaokolo kako bi vidio onu koja je to učinila. A žena je, znajući što se u njoj dogodilo, bojeći se i drhteći došla i pala pred njega te mu ispričala svu istinu. A on joj je rekao: “Kćeri, vjera te je tvoja ozdravila, idi u miru i budi zdrava od svoje muke!” Dok je on još govorio, došli su neki iz doma nadstojnika sinagoge govoreći: “Tvoja kćer je umrla! Zašto dalje uznemiruješ Učitelja?” Čim je Isus čuo riječ što je bila izgovorena, rekao je nadstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!” I nije dopustio nikome da ga slijedi, osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu. Tada je došao do kuće nadstojnika sinagoge i ugledao metež i one što su plakali i silno naricali. I kad je ušao, rekao im je: “Zašto bučite i plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava!” Nato su mu se podsmjehivali. Ali ih je on sve istjerao, uzeo oca i majku djevojčice i one koji su bili s njim, te je ušao tamo gdje je ležala djevojčica. Onda je uzeo djevojčicu za ruku te joj rekao: “Talita kumi!”, što je prevedeno: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!” I djevojčica je odmah ustala i hodala budući da je imala dvanaest godina. I zapanjili su se u velikom čuđenju. A on im je strogo naložio da to nitko ne dozna, i zapovjedio da joj daju jesti.

Marko 5:21-43 Knjiga O Kristu (KOK)

Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more. Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. “Na samrti je”, reče on. “Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi.” Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo. Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina. Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo. Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač. Mislila je: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!” I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila. Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: “Tko mi je dotaknuo odjeću?” Učenici mu rekoše: “Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!” Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila. A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča. On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!” Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. “Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja.” Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj!” Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu. Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas. On uđe i reče im: “Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!” Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica. Uhvati ju za ruku i reče joj: “Talita kum!” (što znači: “Ustani, djevojčice!”). Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni. Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.