YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Marko 5:21-43

Marko 5:21-43 KOK

Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more. Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. “Na samrti je”, reče on. “Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi.” Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo. Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina. Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo. Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač. Mislila je: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!” I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila. Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: “Tko mi je dotaknuo odjeću?” Učenici mu rekoše: “Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!” Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila. A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča. On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!” Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. “Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja.” Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj!” Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu. Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas. On uđe i reče im: “Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!” Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica. Uhvati ju za ruku i reče joj: “Talita kum!” (što znači: “Ustani, djevojčice!”). Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni. Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.