Marko 5:21-43

I kad je Isus ponovo prešao lađom na onu stranu, skupilo se k njemu mnogo naroda; a bio je pokraj mora. I, gle, došao je jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair; i kad ga je ugledao, pao je do njegovih nogu, te ga silno zaklinjao govoreći: “Moja kćerkica je na samrti! Molim te, dođi, položi ruke svoje na nju da ozdravi i poživi!” Tada je Isus pošao s njim, a slijedilo ga je mnogo naroda i naguravalo ga. A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi i mnogo propatila od brojnih liječnika te potrošila sve što je imala, i nije joj ništa koristilo, nego je još pošlo nagore, kad je čula za Isusa, došla je u mnoštvo odostraga i dotakla se njegove odjeće. Jer je govorila: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću!” I odmah je presahnuo izvor njezine krvi, pa je osjetila u tijelu da je ozdravila od te muke. A Isus je odmah znao u sebi da je iz njega izašla snaga te se okrenuo prema mnoštvu i upitao: “Tko se dotaknuo moje odjeće?” A učenici su mu rekli: “Vidiš kako te mnoštvo nagurava, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ” Tada je pogledao unaokolo kako bi vidio onu koja je to učinila. A žena je, znajući što se u njoj dogodilo, bojeći se i drhteći došla i pala pred njega te mu ispričala svu istinu. A on joj je rekao: “Kćeri, vjera te je tvoja ozdravila, idi u miru i budi zdrava od svoje muke!” Dok je on još govorio, došli su neki iz doma nadstojnika sinagoge govoreći: “Tvoja kćer je umrla! Zašto dalje uznemiruješ Učitelja?” Čim je Isus čuo riječ što je bila izgovorena, rekao je nadstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!” I nije dopustio nikome da ga slijedi, osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu. Tada je došao do kuće nadstojnika sinagoge i ugledao metež i one što su plakali i silno naricali. I kad je ušao, rekao im je: “Zašto bučite i plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava!” Nato su mu se podsmjehivali. Ali ih je on sve istjerao, uzeo oca i majku djevojčice i one koji su bili s njim, te je ušao tamo gdje je ležala djevojčica. Onda je uzeo djevojčicu za ruku te joj rekao: “Talita kumi!”, što je prevedeno: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!” I djevojčica je odmah ustala i hodala budući da je imala dvanaest godina. I zapanjili su se u velikom čuđenju. A on im je strogo naložio da to nitko ne dozna, i zapovjedio da joj daju jesti.