Luka 23:21-55
Luka 23:21-55 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
ali svjetina je uporno vikala: »Razapni ga, razapni ga!« Pilat im se obratio i treći put: »Ali kakvo je zlo učinio ovaj čovjek? Ne nalazim na njemu nikakvu krivnju. Ne zaslužuje smrt. Kaznit ću ga i zatim pustiti.« No oni su i dalje vikali i tražili da ga razapne. Njihova je vika postala tako zaglušujuća da je Pilat odlučio udovoljiti njihovu zahtjevu. Oslobodio je čovjeka kojeg su tražili, onoga koji je bio bačen u zatvor zbog pobune i ubojstva, a Isusa im je predao u ruke da učine s njim što žele. Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom. Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim. Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece! Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’ Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’ Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?« Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!« A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!« Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!« A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!« Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.« Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.« Čim je to rekao, izdahnuo je. Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.« Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali. Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora. Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega.
Luka 23:21-55 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Ali su oni vikali: “Razapni ga! Razapni ga!” A on im je po treći put rekao: “Zašto, kakvo je zlo učinio? Ja ne nalazim na njemu razlog za smrtnu kaznu. Kaznit ću ga dakle i pustiti.” Ali su oni navaljivali jakim glasom i zahtijevali da ga se razapne. Glasovi tih ljudi i svećeničkih glavara su nadvladali. Onda je Pilat presudio da im bude kako su zahtijevali. I pustio im je onoga koga su željeli, koji je bio bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, a Isusa je predao njima na volju. I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom. A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i jadikovale i tugovale za njim. A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje. Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ʻBlažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.ʼ Tada će početi govoriti gorama: ʻPadnite na nas!ʼ, i brdima: ʻPokrijte nas!ʼ Jer ako to rade sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?” A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju. I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva. Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegovu odjeću i bacali ždrijeb. A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!” A rugali su mu se i vojnici; prilazili su mu te mu nudili ocat, i govorili: “Ako si ti Kralj Židova, spasi sâm sebe!” A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA. A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.” A drugi ga je odgovorivši prekorio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, budući da si i ti pod istom osudom? No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.” Tada je rekao Isusu: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!” A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata. I sunce se zamračilo, a hramski se zastor razderao po sredini. Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” I kad je to rekao, predao je duh. A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govoreći: “Doista, ovaj je čovjek bio pravedan!” A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se. A podalje su stajali svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledali to. I gle, jedan čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek, (on nije bio suglasan s njihovom odlukom i postupkom), iz Arimateje, grada židovskoga, koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje. Taj je pristupio Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo. Zatim ga je skinuo i zavio u laneno platno te položio u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju prije nitko nije bio položen. A bio je to dan Priprave, i Šabat je svitao. A i žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to: promotrile su grobnicu i kako je bilo položeno njegovo tijelo.
Luka 23:21-55 Knjiga O Kristu (KOK)
Ali oni su vikali: “Raspni ga! Raspni ga!” “Ali kakav je zločin počinio?” upita Pilat i treći put. “Nisam utvrdio da je učinio išta što bi zasluživalo smrtnu kaznu. Išibat ću ga dakle i pustiti.” Ali svjetina je vikala navaljujući da se Isus raspne. Vikali su sve glasnije i glasnije. Pilat presudi tako da im udovolji te pusti čovjeka utamničenoga zbog pobune i ubojstva, a Isusa preda njima na volju. Dok su odvodili Isusa, uhvate nekoga Šimuna iz Cirene koji se vraćao s polja te na njega stave križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo i mnoge žene koje su plakale i naricale. Ali Isus se okrene prema njima i reče im: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom i nad svojom djecom. Jer stižu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, blago utrobama koje nisu rodile i prsima koja nisu dojila!’ Tada će ljudi moliti gore da na njih padnu i brežuljke da ih pokriju. Jer ako se ovako postupa sa zelenim stablom, što će tek biti sa suhim?” S Isusom su na smaknuće vodili i dvojicu zločinaca. Kad su došli do mjesta zvanoga Lubanja, raspnu ga, a s njim i zločince: jednoga zdesna, a drugog slijeva. “Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!” reče Isus. Vojnici zatim bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću. Mnoštvo je stajalo i promatralo, a svećenički su se poglavari rugali: “Spasio je druge, pa neka sad spasi sebe ako je zaista Krist, Božji izabranik!” Rugali su mu se i vojnici. Prilazili su i nudili mu ocat govoreći: “Spasi sebe ako si kralj Židova!” Iznad njega je stajao natpis: “OVO JE KRALJ ŽIDOVA.” Jedan od raspetih zločinaca vrijeđao ga je: “Ti si Krist, je li? Spasi onda i sebe i nas!” Ali drugi ga ukori: “Zar se ne bojiš Boga? Trpiš istu kaznu kao i on. Ali pravedno je da mi trpimo jer je to zaslužena plaća za naša djela. A ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.” Reče zatim: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” “Zaista ti kažem,” odgovori mu Isus, “danas ćeš biti sa mnom u raju.” Kad je već došlo podne, po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure. Sunce se pomrači, a hramski se zastor razdere po sredini. A Isus još jedanput glasno krikne: “Oče, predajem svoj duh u tvoje ruke!”, i izdahne. Kad je rimski stotnik vidio što se zbilo, počne slaviti Boga. “Ovaj je čovjek zaista bio pravednik!”, reče. Nakon toga se mnoštvo koje je nagrnulo vidjeti što se zbiva vraćalo doma udarajući se u prsa od žalosti. Ali svi Isusovi znanci i žene koje su za njim došle iz Galileje stajali su podalje i promatrali. Bio je neki čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek iz Arimateje. Nije se slagao s odlukom i postupkom drugih prema Isusu, već je iščekivao Božje kraljevstvo. On ode k Pilatu i zatraži da mu daju Isusovo tijelo. Zatim ga skine s križa, umota u platno i položi u grob isklesan u stijeni, u kojega još nitko nije bio položen. Učinio je to na dan Priprave, pred subotu, u osvit dana. Žene koje su došle s Isusom iz Galileje pratile su sve to i vidjele kako su njegovo tijelo položili u grob.