Ali su oni vikali: “Razapni ga! Razapni ga!”
A on im je po treći put rekao: “Zašto, kakvo je zlo učinio? Ja ne nalazim na njemu razlog za smrtnu kaznu. Kaznit ću ga dakle i pustiti.”
Ali su oni navaljivali jakim glasom i zahtijevali da ga se razapne. Glasovi tih ljudi i svećeničkih glavara su nadvladali.
Onda je Pilat presudio da im bude kako su zahtijevali.
I pustio im je onoga koga su željeli, koji je bio bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, a Isusa je predao njima na volju.
I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom.
A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i jadikovale i tugovale za njim.
A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje.
Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ʻBlažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.ʼ
Tada će početi govoriti gorama: ʻPadnite na nas!ʼ, i brdima: ʻPokrijte nas!ʼ
Jer ako to rade sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”
A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju.
I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegovu odjeću i bacali ždrijeb.
A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!”
A rugali su mu se i vojnici; prilazili su mu te mu nudili ocat,
i govorili: “Ako si ti Kralj Židova, spasi sâm sebe!”
A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA.
A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”
A drugi ga je odgovorivši prekorio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, budući da si i ti pod istom osudom?
No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.”
Tada je rekao Isusu: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”
A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!”
A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata.
I sunce se zamračilo, a hramski se zastor razderao po sredini.
Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” I kad je to rekao, predao je duh.
A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govoreći: “Doista, ovaj je čovjek bio pravedan!”
A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se.
A podalje su stajali svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledali to.
I gle, jedan čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek,
(on nije bio suglasan s njihovom odlukom i postupkom), iz Arimateje, grada židovskoga, koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje.
Taj je pristupio Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo.
Zatim ga je skinuo i zavio u laneno platno te položio u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju prije nitko nije bio položen.
A bio je to dan Priprave, i Šabat je svitao.
A i žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to: promotrile su grobnicu i kako je bilo položeno njegovo tijelo.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
